Dela apostolskaInformacije o knjizi
8
1 Savle je odobravao njegovo ubistvo. Onog dana nastalo je veliko progonstvo crkve u Jerusalimu, pa su se svi osim apostola rasuli po judejskim i samarijskim krajevima.
2Bogobojazni ljudi odneli su Stefana da ga sahrane, i mnogo su za njim plakali.
3A Savle je progonio crkvu: upadao u kuće i odvodio i muškarce i žene pa ih predavao u zatvor.
4Ali oni koji su se rasuli po drugim krajevima objavljivali su Božju reč, svuda kuda su prolazili.
5Tako je Filip otišao u grad Samariju i počeo da im propoveda Hrista.
6Mnoštvo je jednodušno i pažljivo pratilo ono što je Filip govorio, slušajući ga i gledajući čuda koja je činio.
7Jer je bilo mnogo ljudi opsednutih nečistim duhovima, koji su izlazili vičući na sav glas. Mnogi paralizovani i hromi bili su izlečeni.
8Tako je nastala velika radost u tom gradu.
9U njemu je bio jedan čovek koji se zvao Simon, koji se ranije bavio magijom i izazivao divljenje samarijskog naroda, govoreći za sebe da je veliki čovek.
10I svi, od najmanjeg do najvećeg, slušali su ga pažljivo i govorili: „Ovaj čovek je Božja sila, sila velika.”
11Pristajali su uz njega jer je već duže vreme izazivao njihovo divljenje svojim magijskim umećem.
12Ali kad su poverovali Filipu, koji je objavljivao dobru vest o Božjem carstvu i o imenu Isusa Hrista, krštavali su se i muškarci i žene.
13I sam Simon prihvatio je Božju nauku i nakon krštenja stalno bio uz Filipa. Bio je zadivljen gledajući čuda i velika i moćna dela koja su se događala.
14Kad su apostoli u Jerusalimu čuli da je Samarija prihvatila Božju reč, poslali su k njima Petra i Jovana,
15koji su došli i molili se za njih da dobiju Sveti Duh.
16Naime, Duh još nije bio sišao ni na koga od njih, nego su samo bili kršteni u ime Gospoda Isusa.
17Tada su položili ruke na njih i oni su primili Sveti Duh.
18Videvši da ljudi primaju Duh kad apostoli na njih polože ruke, Simon im je ponudio novac
19i rekao: „Dajte i meni tu moć da svako na koga položim ruke primi Sveti Duh.”
20Ali Petar mu reče: „Neka tvoje srebro propadne zajedno s tobom, jer si mislio da novcem stekneš Božji dar!
21Ti nemaš ni najmanjeg udela u ovome, jer tvoje srce nije pravo u Božjim očima.
22Pokaj se, dakle, zbog te svoje zloće i usrdno moli Gospoda da ti se oprosti što si u srcu imao tu zamisao,
23jer vidim da si pun otrovne žuči i nepravednosti.”
24A Simon mu na to reče: „Usrdno se molite Gospodu za mene da me ne zadesi ništa od onoga što ste rekli.”
25Kad su dali temeljno svedočanstvo i izneli Gospodnju reč, vratili su se u Jerusalim i objavljivali dobru vest mnogim samarićanskim selima.
26A Gospodnji anđeo reče Filipu: „Ustani i idi prema jugu, na put koji se spušta iz Jerusalima u Gazu.” (Taj put je pust.)
27Na to je on ustao i pošao. Usput je sreo jednog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, etiopske carice, koji je bio nad svom njenom riznicom. On je bio u Jerusalimu da se pokloni Bogu,
28a sada se vraćao. Sedeo je u svojim kolima i naglas čitao proroka Isaiju.
29A Duh je rekao Filipu: „Idi do tih kola i ne udaljuj se od njih.”
30Na to je Filip pritrčao i čuo kako on čita proroka Isaiju, pa ga je upitao: „Razumeš li to što čitaš?”
31A on je rekao: „Kako bih mogao ako mi neko ne objasni?” I zamolio je Filipa da se popne i sedne pored njega.
32A čitao je ove reči iz Pisma: „Odveli su ga kao ovcu na klanje. Kao što je jagnje nemo pred onim koji ga striže, tako ni on nije otvorio svoja usta.
33U njegovom poniženju uskraćen mu je bio pravedan sud. Ko će ispričati pojedinosti o njegovom poreklu? Jer je njegov život uzet sa zemlje.”
34A dvoranin je tada rekao Filipu: „Molim te, reci mi o kome ovo govori prorok? O sebi ili o nekom drugom?”
35Tada je Filip progovorio pa mu je počevši od tih reči iz Pisma, objavio dobru vest o Isusu.
36Dok su išli putem, došli su do neke vode, a dvoranin reče: „Evo vode! Šta me sprečava da se krstim?”
37A Filip mu reče: „Ako veruješ od sveg srca svog, ništa te ne sprečava.” A on reče: „Verujem da je Isus Hristos Sin Božji.”
38Tada je zapovedio da kola stanu, pa su obojica sišli u vodu, i Filip i dvoranin, i Filip ga je krstio.
39Kad su izašli iz vode, Gospodnji Duh je odveo Filipa, i dvoranin ga više nije video, nego je radosno produžio svojim putem.
40A Filip se našao u Azotu, i prolazeći tuda, objavljivao je dobru vest svim gradovima dok nije stigao u Cezareju.