Dela apostolskaInformacije o knjizi
7
1Tada je prvosveštenik upitao: „Je li to tako?”
2A Stefan je rekao: „Ljudi, braćo i očevi, čujte! Bog slave pojavio se našem praocu Avramu dok je on bio u Mesopotamiji, pre nego što se nastanio u Haranu,
3i rekao mu: ‘Idi iz svoje zemlje i od svog roda i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.’
4Tada je izašao iz haldejske zemlje i nastanio se u Haranu. Odande ga je Bog, posle smrti njegovog oca, uputio da se preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
5Ali mu nije dao nasledstva u njoj, nijednu stopu, nego mu je obećao, dok još nije imao dece, da će je dati u posed njemu i njegovom potomstvu posle njega.
6Bog je zatim rekao da će njegovi potomci biti stranci u tuđoj zemlji i da će biti porobljeni i tlačeni četristo godina.
7‘A narodu kojem će robovati ja ću suditi’, rekao je Bog, ‘a posle toga će izaći i služiti mi na ovom mestu.’
8Dao mu je i savez obrezanja. Tako mu se rodio Isak, koga je obrezao osmog dana, a Isaku Jakov, a Jakovu dvanaest naših praočeva.
9A praočevi su iz ljubomore prodali Josifa u Egipat. Ali Bog je bio s njim,
10i izbavio ga iz svih njegovih nevolja i dao mu da stekne naklonost faraona, egipatskog cara, i da se pred njim pokaže mudrim. A on ga je postavio da upravlja Egiptom i celim njegovim dvorom.
11Ali ceo Egipat i Hanan zahvatila je glad, velika nevolja, pa naši praočevi nisu mogli da nađu hranu.
12Ali Jakov je čuo da u Egiptu ima hrane i poslao je tamo naše praočeve prvi put.
13A kad su otišli drugi put, Josif se otkrio svojoj braći, pa je faraon saznao Josifovo poreklo.
14Tada je Josif poslao po svog oca Jakova, i pozvao odande njega i svu rodbinu, ukupno sedamdeset i pet duša.
15Tako je Jakov otišao u Egipat. I umrli su i on i naši praočevi,
16i bili su preneseni u Sihem i položeni u grob koji je Avram srebrom kupio od Emorovih sinova u Sihemu.
17Kako se približavalo vreme da se ispuni obećanje koje je Bog dao Avramu, narod u Egiptu je rastao i množio se.
18Tada je Egiptom zavladao drugi car, koji nije poznavao Josifa.
19Lukavo je koristio svoju moć protiv našeg roda i prisiljavao naše očeve da svoju novorođenu decu predaju da budu pogubljena.
20Baš u to vreme rodio se Mojsije. On je bio ugodan u Božjim očima. Tri meseca bio je odgajan u domu svog oca.
21A kad je bio ostavljen, uzela ga je faraonova kći i odgajila ga kao svog sina.
22Tako je Mojsije bio poučen svoj egipatskoj mudrosti. Bio je silan u rečima i delima.
23Kad je navršio četrdeset godina, došlo mu je u srce da obiđe svoju braću, Izraelove sinove.
24Kad je video kako se čini nepravda jednom Izraelcu, on je skočio u odbranu i osvetio zlostavljanog, ubivši Egipćanina.
25Mislio je da će njegova braća shvatiti da im Bog daje spasenje njegovom rukom, ali oni to nisu shvatili.
26A sutradan se pojavio pred njima dok su se dvojica tukla. On je pokušao da ih pomiri, govoreći: ‘Ljudi, braća ste. Zašto zlostavljate jedan drugog?’
27Ali ga je onaj koji je zlostavljao svog bližnjeg odbio rečima: ‘Ko je tebe postavio za vladara i sudiju nad nama?
28Hoćeš li i mene da ubiješ isto kao što si juče ubio onog Egipćanina?’
29Kad je to Mojsije čuo, pobegao je i naselio se u madijanskoj zemlji, gde su mu se rodila dva sina.
30Nakon četrdeset godina, pojavio mu se anđeo u pustinji kod gore Sinaj u plamenu gorućeg grma.
31Kad je to Mojsije video, začudio se tom prizoru. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuo se Gospodnji glas:
32‘Ja sam Bog tvojih praočeva, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev.’ Drhteći od straha, Mojsije se više nije usudio da pogleda.
33Tada mu je Gospod rekao: ‘Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja.
34Video sam kako se moj narod zlostavlja u Egiptu i čuo sam njihov vapaj, pa sam sišao da ih izbavim. A sad idi, šaljem te u Egipat!’
35Tog Mojsija, koga su se odrekli rečima: ‘Ko je tebe postavio za vladara i sudiju?’, njega je Bog rukom anđela koji mu se pojavio u grmu poslao kao vladara i izbavitelja.
36Taj čovek ih je izveo čineći čuda i znakove u Egiptu i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37To je onaj Mojsije koji je rekao Izraelovim sinovima: ‘Bog će vam između vaše braće podići proroka kao što sam ja.’
38To je onaj koji je bio među narodom u pustinji s anđelom koji mu je govorio na gori Sinaj, i s našim praočevima. On je primio svete objave koje još žive, da ih preda vama.
39Njemu naši praočevi nisu hteli biti poslušni, nego su ga odbacili i u svojim se srcima vratili u Egipat,
40pa su rekli Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama. Jer ne znamo šta se desilo s tim Mojsijem, koji nas je izveo iz egipatske zemlje.’
41Tako su tih dana napravili tele i prineli žrtvu tom idolu, pa su se veselili zbog dela svojih ruku.
42Zato se Bog okrenuo od njih i pustio ih da obožavaju nebesku vojsku, kao što je napisano u proročkoj knjizi: ‘Zar ste meni četrdeset godina u pustinji prinosili životinjske i druge žrtve, dome Izraelov?
43Ne, nego ste nosili Molohov šator i zvezdu boga Refana, likove koje ste napravili da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Vavilona.’
44Naši praočevi imali su šator svedočanstva u pustinji, kao što je on naredio kad je rekao Mojsiju da ga izradi po uzoru koji je video.
45Taj šator su naši praočevi preuzeli od svojih očeva i uneli ga pod vođstvom Isusa Navina u zemlju koju su posedovali drugi narodi, koje je Bog oterao pred našim praočevima. Tamo je ostao sve do Davidovih dana.
46A David je uživao naklonost u Božjim očima i molio se da mu dopusti da sagradi boravište Jakovljevom Bogu.
47Ali, Njegov dom je sagradio Solomon.
48Ipak, Svevišnji ne prebiva u građevinama koje su sagrađene rukama, kao što govori prorok:
49‘Nebo je moj presto, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakav ćete mi dom sagraditi?,’ govori Gospod. ‘Gde je mesto mog počinka?
50Zar nije moja ruka sve to načinila?’
51Vi tvrdokorni ljudi neobrezanih srca i ušiju! Vi se stalno opirete Svetom Duhu - kako su činili vaši praočevi, tako i vi činite.
52Koga od proroka nisu progonili vaši praočevi? Čak su i poubijali one koji su ukazivali na dolazak Pravednika, čiji ste vi sada izdajnici i ubice postali,
53vi koji ste primili Zakon preko anđela, ali ga se niste držali.”
54Kad su to čuli, razljutili su se u srcu i počeli da škrguću zubima na njega.
55A on je, pun Svetog Duha, upro pogled u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji s desne strane Bogu,
56pa rekao: „Evo, vidim otvorena nebesa i Sina čovečijeg kako stoji s desne strane Bogu.”
57Na to su oni iz sveg glasa povikali i zapušili uši rukama pa svi zajedno navalili na njega.
58Onda su ga izbacili iz grada i zasuli ga kamenjem. A svedoci toga odložili su svoje ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savle.
59Dok su ga kamenovali, Stefan je rekao: „Gospode Isuse, primi moj duh.”
60Zatim je kleknuo i iz sveg glasa povikao: „Gospode, ne uzmi im ovo za greh!” Kad je to rekao, izdahnuo je.