Dela apostolskaInformacije o knjizi
27
1Kad je odlučeno da otplovimo u Italiju, Pavla i neke druge zatvorenike predali su stotniku Avgustove čete, koji se zvao Julije.
2Mi smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebalo da plovi u mesta duž azijskog primorja i otplovili. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.
3Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije je s Pavlom postupao čovečno i dopustio mu da poseti svoje prijatelje i da se oni pobrinu za njega.
4Kad smo odande isplovili, plovili smo u zavetrini Kipra, jer su duvali suprotni vetrovi,
5i plovili smo otvorenim morem duž Kilikije i Pamfilije i tako stigli u Miru u Likiji.
6Tamo je stotnik našao jedan aleksandrijski brod koji je plovio za Italiju, pa nas je ukrcao na njega.
7Danima smo sporo plovili i jedva smo stigli u Knid. Kako zbog vetra nismo mogli ići napred, doplovili smo u zavetrini Krita do Salmone.
8Jedva ploveći uz obalu, stigli smo do jednog mesta zvanog Dobra pristaništa, blizu kog je grad Laseja.
9Pošto je prošlo mnogo vremena i plovidba je već postala opasna, jer je već prošao i jesenji post za Dan očišćenja, Pavle ih je upozorio:
10„Ljudi, vidim da će plovidba biti opasna i s velikim gubitkom ne samo tereta i broda nego i naših duša.”
11Ali stotnik je više verovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlovim rečima.
12Pošto luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je predlagala da otplove odande ne bi li nekako stigli do Feniksa, kritske luke koja gleda prema severoistoku i prema jugoistoku, pa tamo prezimili.
13Kad je dunuo blagi južni vetar, pomislili su da mogu ostvariti ono što su zamislili, pa su podigli sidro i zaplovili uz Krit.
14Ali ubrzo nakon toga, na ostrvo se obrušio olujni vetar zvan severoistočnjak.
15On je tako snažno duvao da brod nije mogao da mu se odupre, pa smo pustili da nas nosi.
16Dok smo plovili u zavetrini jednog malog ostrva koje se zove Klauda, jedva smo uspeli da dohvatimo čamac koji smo vukli za sobom.
17Kad su podigli čamac na palubu, upotrebili su uža da podvežu brod. Plašeći se da se ne nasuču u Sirti, spustili su opremu i pustili da ih dalje nosi.
18Pošto nas je zahvatila žestoka oluja, sutradan su počeli da rasterećuju brod,
19a trećeg su dana ručno izbacili brodsku opremu.
20Pošto se danima nije videlo ni sunce ni zvezde, i kako je besnela snažna oluja, već se počela gubiti svaka nada da ćemo se spasti.
21A već dugo se nije ni jelo, pa je Pavle ustao usred njih i rekao: „Ljudi, trebalo je da me poslušate i da ne isplovite s Krita, pa biste izbegli ovo stradanje i štetu.
22Ali sada vam savetujem da se razvedrite, jer niko od vas neće izgubiti život, samo će brod stradati.
23Jer ove noći pristupio mi je anđeo Boga kom pripadam i kom služim,
24i rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Treba da staneš pred cezara i evo, Bog ti poklanja sve koji s tobom plove.’
25Zato se, ljudi, razvedrite, jer verujem Bogu da će biti baš onako kako mi je rečeno.
26Ali moramo da se nasučemo na jedno ostrvo.”
27Bila je već četrnaesta noć otkako smo plovili po Adriji, kad su u ponoć mornari naslutili da se približavaju nekom kopnu.
28Tada su bacili visak za merenje dubine i izmerili su dvadeset hvati. Malo kasnije opet su ga bacili i izmerili petnaest hvati.
29Pošto su se plašili da ne udarimo negde na grebene, s krme su bacili četiri sidra, iščekujući da svane.
30A kad su mornari pokušali da pobegnu s broda, pa počeli da spuštaju čamac u more, pod izgovorom da nameravaju spustiti sidra s pramca,
31Pavle se obratio stotniku i vojnicima: „Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasti.”
32Tada su vojnici presekli uža na čamcu i pustili ga da padne.
33Pred svanuće, Pavle im je rekao da nešto pojedu, govoreći: „Danas je četrnaesti dan otkako čekate u neizvesnosti, bez jela, ništa ne okusivši.
34Zato vas molim da nešto pojedete, jer je to za vaše dobro. Jer nikome od vas ni dlaka s glave neće pasti.”
35Kad je to rekao, uzeo je hleb, pred svima zahvalio Bogu, izlomio ga i počeo da jede.
36Tako su se svi razvedrili, pa i sami počeli da jedu.
37A na brodu nas je ukupno bilo dvesta sedamdeset i šest duša.
38Kad su se nasitili, počeli su da rasterećuju brod bacajući žito u more.
39U svanuće nisu mogli da prepoznaju kopno, ali su zapazili jedan zaliv s peščanom obalom, pa su odlučili da, ako bude moguće, tamo navuku brod.
40Zato su odsekli sidra i pustili ih da padnu u more. Istovremeno su otpustili uža sa vesala za kormilarenje, podigli prednje jedro prema vetru, pa zaplovili prema obali.
41Kad su naleteli na sprud, nasukali su brod tako da je pramac nalegao i ostao nepomičan, a krma se počela lomiti pod silinom talasa.
42Tada su vojnici odlučili da pobiju zatvorenike, da nijedan ne bi otplivao i pobegao.
43Ali stotnik je želeo da spase Pavla, pa ih je sprečio u njihovoj nameri. Tako je zapovedio da oni koji znaju plivati skoče u more i prvi doplivaju do kopna,
44a ostali da to učine na daskama i drugim stvarima s broda. Tako su svi živi i zdravi stigli na kopno.