Dela apostolskaInformacije o knjizi
28
1Kad smo došli na sigurno, saznali smo da se ostrvo zove Malta.
2Stanovnici ostrva, koji su govorili svojim jezikom, pokazali su prema nama posebnu ljubaznost. Naložili su vatru i spremno nas sve primili jer je padala kiša i bilo je hladno.
3A Pavle je sakupio naramak granja i stavio ga na vatru. Odjednom je zbog toplote izašla otrovnica, ugrizla ga za ruku i ostala tako da visi.
4A kad su stanovnici tog ostrva videli kako mu zmija visi na ruci, počeli su među sobom govoriti: „Ovaj čovek mora da je ubica! Izbavio se iz mora, ali pravda mu ne dopušta da živi.”
5Ali on je otresao zmiju u vatru i ništa mu nije bilo.
6A oni su očekivali da će oteći ili da će se odjednom sručiti mrtav. A kad su, posle dugog čekanja, videli da mu se ništa loše nije dogodilo, promenili su mišljenje i počeli da govore da je on bog.
7Nedaleko odatle nalazilo se imanje poglavara ostrva, koji se zvao Publije. On nas je gostoljubivo primio i tri dana se prijateljski brinuo o nama.
8A Publijevog oca je mučila groznica i dizenterija, pa je ležao. Pavle je ušao k njemu, pomolio se, položio ruke na njega i izlečio ga.
9Posle toga su k njemu dolazili i drugi ostrvljani koji su bili bolesni i bili su izlečeni.
10Iskazivali su nam i mnoge počasti, a kad je trebalo da krenemo, snabdeli su nas svim što nam je bilo potrebno.
11Posle tri meseca isplovili smo aleksandrijskim brodom koji je prezimio na tom ostrvu i na pramcu imao znak Dioskura.
12Doplovili smo u Sirakuzu i ostali tamo tri dana.
13Odande smo otplovili i stigli u Regijum. Sutradan se podigao južni vetar, pa smo drugog dana stigli u Puteole.
14Tamo smo našli braću koja su nas molila da sedam dana ostanemo s njima. Tako smo stigli nadomak Rima.
15Kad su tamošnja braća čula vesti o nama, došla su nam u susret do Apijevog trga i Tri krčme. Kad ih je ugledao, Pavle je zahvalio Bogu i ohrabrio se.
16Kad smo ušli u Rim, Pavlu je bilo dozvoljeno da stanuje zasebno, s vojnikom koji ga je čuvao.
17Posle tri dana, sazvao je istaknute Judejce. Nakon što su se okupili, on im je rekao: „Ljudi, braćo, nisam učinio ništa protiv naroda ni protiv zakona naših praočeva, a ipak su me u Jerusalimu zarobili i predali u ruke Rimljanima.
18Nakon ispitivanja, hteli su da me puste, jer na meni nije bilo ničega čime bih zaslužio smrt.
19Ali kako su se Judejci tome protivili, bio sam prinuđen da se prizovem na cezara, ali ne zato što sam za nešto hteo da tužim svoj narod.
20Iz tog razloga sam i molio da vas vidim i razgovaram s vama, jer zbog Izraelove nade imam ovaj lanac na sebi.”
21A oni su mu rekli: „Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje, niti nam je ko od braće koja su stigla javio ili rekao nešto zlo o tebi.
22Ali voleli bismo da od tebe čujemo šta misliš, jer znamo da se protiv ove sekte svuda govori.”
23Tako su s njim ugovorili dan, a došlo ih je u njegovu kuću veoma mnogo. On im je govorio i temeljno svedočio o Božjem carstvu, pa im od jutra do večeri iz Mojsijevog zakona i iz Proroka iznosio uverljive dokaze o Isusu.
24Neki su poverovali njegovim rečima, a drugi pak nisu verovali.
25Pošto su među sobom bili nesložni, počeli su da se razilaze, ali im je Pavle napomenuo i ovo: „Dobro je Sveti Duh govorio preko proroka Isaije vašim praočevima:
26‘Idi k tom narodu i reci: ‘Ušima ćete slušati, ali nećete razumeti, i očima ćete gledati, ali nećete videti.
27Jer je srce ovog naroda neprijemčivo i ušima čuju, ali se ne odazivaju, zatvaraju svoje oči, da očima ne vide i ušima ne čuju i srcem ne razumeju, i da se ne obrate i da ih ne izlečim’.’
28Stoga znajte da se vest o onome po kome Bog donosi spasenje šalje neznabošcima i oni će je poslušati.”
29I kad je ovo rekao, Judejci su otišli prepirući se među sobom.
30Tako je ostao pune dve godine u kući koju je iznajmio, gde je rado primao sve koji su dolazili k njemu,
31i propovedao im Božje carstvo i poučavao ih o Gospodu Isusu Hristu sa svom slobodom govora i bez ikakvih smetnji.