Dela apostolskaInformacije o knjizi
26
1Tada je Agripa rekao Pavlu: „Dopušta ti se da govoriš u svoju korist.” Na to je Pavle dao znak rukom i počeo da govori u svoju odbranu:
2„Caru Agripa, smatram da sam srećan što se od svega za šta me Judejci optužuju, danas mogu braniti pred tobom,
3pogotovo zato što dobro poznaješ sve običaje i sporna pitanja među Judejcima. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.
4Dakle, svi Judejci znaju kakav sam život vodio od najranije mladosti u svom narodu i u Jerusalimu.
5Odavno me poznaju i mogu posvedočiti, samo ako hoće, da sam kao farisej živeo prema najstrožoj struji naše vere.
6A sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim praočevima,
7iako se ispunjenju tog obećanja nada naših dvanaest plemena, svesrdno služeći Bogu noć i dan. Zbog te nade, caru, tuže me Judejci.
8Zašto smatrate neverovatnim da Bog vaskrsava mrtve?
9I ja sam nekada mislio da treba da se svim silama borim protiv Isusa Nazarećanina.
10To sam i činio u Jerusalimu - mnoge svete bacao sam u zatvore, dobivši ovlašćenje od svešteničkih glavara, i kad je trebalo da budu pogubljeni, ja sam za to dao svoj glas.
11Često sam ih kažnjavao po svim sinagogama, pokušavajući tako da ih prisilim da se odreknu vere. Bio sam toliko besan na njih, da sam ih progonio i u udaljenim gradovima.
12Dok sam po tom zadatku putovao u Damask, s ovlašćenjem i nalogom svešteničkih glavara,
13ugledao sam u podne, care, na putu svetlost sjajniju od sunca kako s neba blesnu na mene i na one koji su putovali sa mnom.
14Kad su svi popadali na zemlju, čuo sam glas kako mi se obraća na hebrejskom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je opirati se bodilu.’
15A ja sam rekao: ‘Ko si ti, Gospode?’ A Gospod je odgovorio: ‘Ja sam Isus, koga ti progoniš.
16Nego ustani i stani na noge. Jer pokazao sam ti se da bih te izabrao za slugu i svedoka, da objavljuješ ono što si video i ono što ću ti o sebi pokazati.
17A ja ću te izbavljati od ovog naroda i od drugih naroda, kojima te šaljem
18da im otvoriš oči, da ih obratiš od tame k svetlosti i od Sotonine vlasti k Bogu, kako bi zbog svoje vere u mene primili oproštenje greha i nasledstvo među onima koji su posvećeni.
19Zato, care Agripa, nisam bio neposlušan nebeskoj viziji,
20nego sam najpre onima u Damasku, a zatim i onima u Jerusalimu i po celoj zemlji Judeji, kao i drugim narodima, donosio poruku da se pokaju i obrate Bogu čineći dela koja dolikuju pokajanju.
21Zato su me Judejci uhvatili u hramu i pokušali da me ubiju.
22Ali pošto sam dobio pomoć od Boga, sve do današnjeg dana svedočim i malima i velikima ne govoreći ništa drugo osim onoga što su Proroci i Mojsije rekli da će se dogoditi:
23da Hristos treba da strada i da će, kao prvi koji će vaskrsnuti iz mrtvih, objaviti svetlost i ovom narodu i drugim narodima.”
24Dok je to govorio u svoju odbranu, Fest je uzviknuo: „Ti si poludeo, Pavle! Velika učenost pomutila ti je razum!”
25Ali Pavle je rekao: „Nisam poludeo, uzvišeni Feste, nego govorim reči istine i zdravog razuma.
26Za sve ovo zna car, kome se slobodno obraćam, i uveren sam da mu ništa od toga nije promaklo, jer se to nije događalo u nekom zapećku.
27Veruješ li, care Agripa, Prorocima? Znam da veruješ.”
28Tada je Agripa rekao Pavlu: „Još malo pa ćeš me ubediti da postanem hrišćanin.”
29Na to je Pavle rekao: „Molim Boga da pre ili kasnije ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu ovakvi kakav sam i ja - izuzev ovih okova.”
30Tada je car ustao, a i namesnik i Vernika i oni koji su sedeli s njima.
31Dok su odlazili, govorili se među sobom: „Ovaj čovek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.”
32Osim toga, Agripa je rekao Festu: „Ovaj čovek bi mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.”