Dela apostolskaInformacije o knjizi
25
1Tri dana po dolasku na vlast u provinciji, Fest je otišao iz Cezareje u Jerusalim.
2Tamo su mu sveštenički glavari i istaknuti Judejci izneli optužbe protiv Pavla. Zatim su ga zamolili
3i zatražili da im učini uslugu, i da Pavla, na njegovu štetu, pošalje u Jerusalim, jer su pripremali zasedu da ga na putu ubiju.
4Ali Fest je odgovorio da Pavle treba da ostane u zatvoru u Cezareji i da će uskoro i on otići tamo.
5„Zato neka vodeći ljudi među vama”, rekao je on, „pođu sa mnom i tuže ga, ako je taj čovek za nešto kriv.”
6Nakon što je kod njih proveo najviše osam ili deset dana, otišao je u Cezareju. Sutradan je seo na sudsku stolicu i zapovedio da izvedu Pavla.
7Kad je on stigao, oko njega su stali Judejci koji su došli iz Jerusalima i izneli protiv njega mnoge i teške optužbe koje nisu mogli da dokažu.
8A Pavle je u svoju odbranu rekao: „Nisam se ogrešio ni o judejski Zakon, ni o hram, ni o cara.”
9Ali je Fest, pošto je hteo da ugodi Judejcima, odgovorio Pavlu: „Hoćeš li da ideš u Jerusalim da ti se tamo preda mnom za to sudi?”
10A Pavle reče: „Stojim pred carskom sudskom stolicom, i tu treba da mi se sudi. Ništa nisam skrivio Judejcima, kao što i sam dobro vidiš.
11A ako sam zaista učinio nešto loše i počinio nešto što zaslužuje smrt, ne bežim od smrti. Ali ako su neosnovane sve te optužbe koje ovi iznose protiv mene, niko me ne može njima predati samo da bi im time ugodio. Pozivam se na cezara!”
12Tada se Fest posavetovao sa svojim savetnicima pa odgovorio: „Na cezara si se pozvao, pred cezara ćeš i ići.”
13Nekoliko dana kasnije, car Agripa i Vernika stigli su u Cezareju da pozdrave Festa.
14Pošto su se tu zadržali više dana, Fest je ispričao caru za Pavlov slučaj: „Ima jedan čovek koga je Feliks ostavio u zatvoru.
15Kad sam bio u Jerusalimu, sveštenički glavari i judejske starešine izneli su optužbe protiv njega, tražeći da ga osudim.
16Ali ja sam im odgovorio da kod Rimljana nije običaj da se neki čovek izruči samo da bi se time nekome ugodilo, pre nego što se taj optuženik suoči s tužiocima i dobije priliku da se brani od optužbe.
17Stoga, kad su se ovde okupili, nisam nimalo oklevao, nego sam sutradan seo na sudsku stolicu i zapovedio da dovedu tog čoveka.
18Tužioci su pristupili, ali ga nisu optužili ni za kakvo zlo delo koje sam ja očekivao,
19nego su s njim imali nekakve sporove o svojim verovanjima i o nekom Isusu koji je umro, a za koga Pavle tvrdi da je živ.
20Pošto se ne snalazim u takvom sporu, upitao sam ga da li bi hteo da ide u Jerusalim da mu se tamo za to sudi.
21Ali kad je Pavle uložio priziv da ostane u zatvoru do odluke njegovog veličanstva, zapovedio sam da ga čuvaju dok ga ne pošaljem cezaru.”
22Tada je Agripa rekao Festu: „I ja bih voleo da čujem tog čoveka.” A on je rekao: „Sutra ćeš ga čuti.”
23Tako su sutradan Agripa i Vernika došli u velikoj raskoši i ušli u dvoranu zajedno s vojnim zapovednicima i uglednim ljudima toga grada. Na Festovu zapovest doveli su Pavla.
24Tada je Fest rekao: „Caru Agripa, i svi vi koji ste ovde s nama, pogledajte ovog čoveka zbog ko ga mi se obratilo celo mnoštvo Judejaca, i u Jerusalimu i ovde, vičući da on više ne sme da živi.
25Ali ja sam ustanovio da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. A kad se prizvao na Njegovo veličanstvo, odlučio sam da ga pošaljem njemu.
26Ali nemam ništa određeno o njemu da napišem svom gospodaru. Zato sam ga izveo pred vas, a posebno pred tebe, caru Agripa, da bih posle ove istrage imao šta da napišem.
27Jer mi izgleda nerazumno da pošaljem zatvorenika, a da ne navedem optužbe protiv njega.”