Dela apostolskaInformacije o knjizi
22
1„Ljudi, braćo i očevi, čujte šta ću vam sada reći u svoju odbranu.”
2Kad su čuli da im se obraća na hebrejskom jeziku, još više su se utišali, a on je rekao:
3„Ja sam Judejac, rođen u Tarsu u Kilikiji, ali školovan u ovom gradu kod Gamalilovih nogu, poučen da se strogo držim Zakona naših predaka. Revno sam služio Bogu kao i svi vi danas.
4Sledbenike ovog Puta progonio sam do smrti. Muškarce i žene bacao sam u okove i predavao u zatvor.
5O tome mogu posvedočiti i prvosveštenik i celo veće starešina. Od njih sam i dobio pisma za braću u Damasku, pa sam pošao da i one koji su bili tamo okovane dovedem u Jerusalim da budu kažnjeni.
6Ali dok sam putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasjala velika svetlost.
7Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je govorio: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’
8A ja sam odgovorio: ‘Ko si ti, Gospode?’ On mi je na to rekao: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.’
9A ljudi koji su bili sa mnom videli su svetlost, ali nisu razumeli reči onoga koji mi je govorio.
10Na to sam upitao: ‘Šta da učinim, Gospode?’ A Gospod mi je rekao: ‘Ustani, idi u Damask, i tamo će ti se reći sve što ti je određeno da učiniš.’
11Ali pošto nisam ništa video zbog sjaja one svetlosti, moji pratioci su me poveli za ruku i tako sam stigao u Damask.
12A neki Ananija, bogobojazan čovek koji se držao Zakona, o kome su dobro govorili svi Judejci koji su tamo živeli,
13došao je k meni, pristupio mi i rekao: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja sam istog časa pogledao u njega.
14A on je rekao: ‘Bog naših praočeva izabrao te je da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta,
15jer ćeš mu biti svedok pred svim ljudima za ono što si video i čuo.
16I zašto sad oklevaš? Ustani, krsti se, i operi svoje grehe prizivajući njegovo ime.’
17Kad sam se vratio u Jerusalim i molio se u hramu, pao sam u zanos
18i video Gospoda kako mi govori: ‘Požuri i brzo izađi iz Jerusalima, jer neće prihvatiti tvoje svedočanstvo o meni!’
19A ja sam rekao: ‘Gospode, oni sami znaju da sam one koji veruju u tebe bacao u zatvor i tukao po sinagogama.
20I dok se prolivala krv tvog svedoka Stefana, ja sam bio prisutan i to odobravao i čuvao ogrtače onih koji su ga ubili.’
21Na to mi je on rekao: ‘Idi, jer te šaljem i k narodima koji su daleko’.”
22Oni su ga slušali sve do te reči, a onda su povikali: „Ukloni takvog sa zemlje, jer ne zaslužuje da živi!”
23Pošto su vikali, vitlali gornjim haljinama i bacali prašinu u vazduh,
24vojni zapovednik je naredio da ga odvedu u kasarnu i da ga ispitaju bičujući ga, kako bi saznao zašto tako viču protiv njega.
25Kad su ga vezali da bi ga bičevali, Pavle je rekao stotniku koji je tamo stajao: „Zar smete da bičujete čoveka koji je rimski građanin, i to još bez suđenja?”
26Kad je stotnik to čuo, otišao je vojnom zapovedniku i javio mu: „Šta si to naumio? Ovaj čovek je rimski građanin.”
27Tada je vojni zapovednik prišao Pavlu i rekao mu: „Kaži mi, jesi li ti rimski građanin?” A on je rekao: „Jesam.”
28Vojni zapovednik mu je na to rekao: „Ja sam to građanstvo kupio za mnogo novca.” A Pavle je rekao: „A ja ga imam od rođenja.”
29Zato su od njega odmah odstupili oni koji su hteli da ga mučeći ispitaju. A vojni zapovednik se uplašio kad je saznao da je Pavle rimski građanin, a on ga je bio svezao.
30Sutradan, pošto je hteo da tačno sazna zašto su Judejci optuživali Pavla, oslobodio ga je okova i zapovedio svešteničkim glavarima i celom Sinedrionu da se okupe. Tada je doveo Pavla i postavio ga pred njih.