Dela apostolskaInformacije o knjizi
21
1Kad smo se teška srca rastali od njih, isplovili smo, i ploveći pravo došli na Kos, a sutradan na Rodos, pa odande u Pataru.
2I našavši brod koji je išao preko za Fenikiju, ukrcali smo se i otplovili.
3Ugledali smo ostrvo Kipar, i ostavili ga s leva ploveći dalje prema Siriji. Pristali smo u Tiru, jer je tamo trebalo da se iskrca teret.
4Pronašli smo učenike i ostali tamo sedam dana. A oni su, podstaknuti Duhom, nagovarali Pavla da ne ide u Jerusalim.
5Kad je naš boravak došao kraju, otišli smo odande i nastavili svoje putovanje, a oni su nas svi, zajedno sa ženama i decom, pratili dok nismo izašli iz grada. Onda smo na obali kleknuli, pomolili se
6i pozdravili jedni s drugima. Mi smo se ukrcali na brod, a oni su se vratili kući.
7Zatim smo otplovili iz Tira i stigli u Ptolemaidu. Tamo smo pozdravili braću i jedan dan ostali s njima.
8Sutradan smo otputovali i stigli u Cezareju. Ušli smo u kuću Filipa, pronosioca dobre vesti, koji je bio jedan od sedmorice, i ostali kod njega.
9On je imao četiri kćeri, device, koje su prorokovale.
10Dok smo tamo boravili dosta dana, iz Judeje je došao jedan prorok po imenu Agav.
11Došao je k nama, uzeo Pavlov pojas, svezao sebi noge i ruke pa rekao: „Ovako kaže Sveti Duh: ‘Čoveka čiji je ovo pojas ovako će svezati Judejci u Jerusalimu i predati ga u ruke neznabošcima’.”
12Kad smo to čuli, i mi i ljudi iz tog mesta, počeli smo da ga molimo da ne ide u Jerusalim.
13Na to je Pavle rekao: „Zašto plačete i otežavate mi u srcu? Verujte, za ime Gospoda Isusa spreman sam ne samo da budem okovan nego i da umrem u Jerusalimu.”
14A kako se nije dao odgovoriti, umirili smo se rečima: „Neka bude Gospodnja volja.”
15Posle tih dana spremili smo se za put i krenuli u Jerusalim.
16S nama su išli i neki od učenika iz Cezareje da nas odvedu kod čoveka u čijem je domu trebalo da odsednemo, kod nekog Mnasona s Kipra, jednog od prvih učenika.
17Kad smo stigli u Jerusalim, braća su nas radosno primila.
18Sutradan je Pavle otišao s nama kod Jakova. Tamo su bile i sve starešine.
19On ih je pozdravio, a zatim im detaljno ispričao šta je Bog učinio među neznabošcima posredstvom njegove službe.
20Kad su to čuli, počeli su da slave Boga, a njemu su rekli: „Vidiš, brate, koliko hiljada vernika ima među Judejcima i svi se oni revno drže Zakona.
21Ali čuli su glasine o tebi da sve Judejce koji su među neznabošcima učiš otpadništvu od Mojsija, govoreći im da ne obrezuju decu i da se ne drže judejskih zakona.
22Dakle, šta sad da činimo? Oni će svakako čuti da si došao.
23Zato učini ovo što ti kažemo: Imamo četiri čoveka koji su pod zavetom.
24Povedi te ljude, s njima se krsti i plati za njih da obriju glavu. Tako će svi znati da nema ništa u glasinama koje su čuli o tebi, nego da si na pravom putu i da se držiš Zakona.
25A što se tiče pobožnih ljudi iz drugih naroda, poslali smo svoju odluku - treba da se uzdržavaju od onog što je žrtvovano idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja, i od bluda.”
26Tako je Pavle sutradan poveo one ljude, s njima se krstio i ušao u hram da objavi svršetak dana obrednog čišćenja kad treba da se prinese prinos za svakog od njih.
27A kad se sedam dana određenih za očišćenje približilo kraju, videli su ga u hramu Judejci iz Azije, pa su uzbunili ceo narod i uhvatili ga,
28vičući: „Ljudi Izraelci, pomozite! Ovo je čovek koji sve posvuda uči protiv našeg naroda, Zakona i ovog mesta, pa je čak i Grke doveo u hram i oskrnavio ovo sveto mesto.”
29Naime, prethodno su u gradu s njim videli Trofima Efešanina, pa su mislili da ga je Pavle uveo u hram.
30Ceo grad se uskomešao i sa svih strana mnoštvo se žurno okupilo. Uhvatili su Pavla i odvukli ga iz hrama, a vrata su se istog časa zatvorila.
31Dok su gledali kako da ga ubiju, do zapovednika odreda došla je vest da je ceo Jerusalim u pometnji.
32On je odmah uzeo vojnike i stotnike i dojurio do njih. Kad su oni ugledali zapovednika i vojnike, prestali su da tuku Pavla.
33Tada je zapovednik prišao Pavlu, uhvatio ga i zapovedio da ga okuju dvostrukim lancima. Zatim je počeo da se raspituje ko je on i šta je učinio.
34A iz gomile jedni su vikali jedno, a drugi drugo. Pošto zbog vike nije mogao ništa pouzdano da utvrdi, zapovedio je da ga odvedu u kasarnu.
35Kad se Pavle pojavio na stepenicama, rulja je tako nagrnula da su vojnici morali da ga ponesu,
36a mnoštvo je stalno išlo za njim, vičući: „Pogubi ga!”
37Baš kad su ga uvodili u kasarnu, Pavle se obratio vojnom zapovedniku: „Smem li nešto da ti kažem?” A on reče: „Zar znaš grčki?
38Nisi li ti onaj Egipćanin koji je pre nekog vremena izazvao pobunu i izveo u pustinju četiri hiljade naoružanih pobunjenika?”
39Tada je Pavle rekao: „Ja sam Judejac, iz Tarsa u Kilikiji, građanin čuvenog grada. Zato, molim te, dozvoli mi da se obratim narodu.”
40Kad mu je dozvolio, Pavle je stojeći na stepenicama dao narodu znak rukom. Kad je nastala velika tišina, obratio im se na hebrejskom jeziku rečima: