Dela apostolskaInformacije o knjizi
23
1Pavle je pogledao u Sinedrion pa je rekao: „Ljudi, braćo, sve do današnjeg dana ja živim potpuno čiste savesti pred Bogom.”
2Na to je prvosveštenik Ananija naredio onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima.
3Tada mu je Pavle rekao: „Bog će udariti tebe, zide okrečeni! Kako možeš tu da sediš i da mi sudiš po Zakonu, a sam prestupaš Zakon, zapovedajući da me udaraju?”
4A oni što su tamo stajali rekoše: „Zar vređaš Božjeg prvosveštenika?”
5Tada Pavle reče: „Braćo, nisam znao da je prvosveštenik. Jer pisano je: ‘Ne govori loše o poglavaru svog naroda’.”
6Kad je Pavle primetio da su neki od njih sadukeji, a neki fariseji, povikao je pred Sinedrionom: „Ljudi, braćo, ja sam farisej, sin fariseja. Zbog nade u vaskrsenje mrtvih izveden sam pred sud!”
7Kad je to rekao nastala je rasprava između fariseja i sadukeja, i mnoštvo se podelilo.
8Jer sadukeji kažu da nema ni vaskrsenja ni anđela ni duhova, a fariseji sve to naučavaju.
9Tada je nastala velika vika. I neki književnici s farisejske strane ustali su i žestoko se suprotstavili, govoreći: „Ne nalazimo ništa loše na ovom čoveku. Ali ako mu je govorio Duh ili anđeo, onda...”
10A kad se rasprava zaoštrila, vojni zapovednik se uplašio da Pavla ne rastrgnu, pa je zapovedio vojnicima da siđu i da ga otmu od njih i odvedu u kasarnu.
11Te noći Gospod je pristupio Pavlu i rekao mu: „Budi hrabar! Jer kao što si u Jerusalimu temeljno svedočio o meni, tako treba da svedočiš i u Rimu.”
12Kad je svanulo, Judejci su skovali zaveru i zakleli se prizivajući prokletstvo na sebe da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13Bilo je više od četrdeset zaverenika koji su se tako zakleli.
14Oni su otišli svešteničkim glavarima i starešinama pa rekli: „Zakleli smo se prizivajući zlo na sebe da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla.
15Zato sada vi i Sinedrion zamolite vojnog zapovednika da ga dovede k vama, kao da nameravate da detaljnije ispitate njegov slučaj, a mi ćemo biti spremni da ga ubijemo i pre nego što stigne ovde.”
16Ali kad je sin Pavlove sestre čuo za zasedu, otišao je u kasarnu i javio to Pavlu.
17Tada je Pavle pozvao jednog stotnika i rekao mu: „Odvedi ovog mladića zapovedniku, jer ima nešto da mu javi.”
18On ga je odveo zapovedniku i rekao: „Zatvorenik Pavle me je pozvao i zamolio da ti dovedem ovog mladića, jer ima nešto da ti kaže.”
19Vojni zapovednik ga je uhvatio za ruku, povukao u stranu i nasamo ga upitao: „Šta to imaš da mi javiš?”
20A on reče: „Judejci su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla do Sinedriona pod izgovorom da žele nešto više da saznaju o njemu.
21Ne daj da te nagovore, jer ga u zasedi vreba više od četrdeset ljudi, koji su se zakleli prizivajući prokletstvo na sebe da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.”
22Tada je vojni zapovednik otpustio mladića, naredivši mu: „Nikome ne pričaj da si mi ovo javio.”
23Onda je dozvao dva stotnika i rekao im: „Pripremite dvesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvesta kopljanika da u treći noćni sat krenu pravo u Cezareju.
24Pripremite i konje na kojima će Pavle jahati pa ga živog i zdravog odvedite pred namesnika Feliksa.”
25I napisao je pismo sledećeg sadržaja:
26„Klaudije Lisija pozdravlja uzvišenog namesnika Feliksa!
27Ovog čoveka su Judejci uhvatili i nameravali ubiti, ali ja sam pritrčao s vojnicima i izbavio ga, jer sam saznao da je rimski građanin.
28Želeo sam da utvrdim zašto ga optužuju, pa sam ga odveo u njihov Sinedrion.
29Utvrdio sam da ga optužuju za neka pitanja iz njihovog Zakona, ali da nije skrivio ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.
30A pošto mi je javljeno da se protiv njega kuje zavera, odmah sam ga poslao k tebi, a tužiocima sam zapovedio da pred tobom kažu šta imaju protiv njega.”
31Tako su ti vojnici odveli Pavla prema naredbama koje su dobili i doveli ga noću u Antipatridu.
32Sutradan su pustili konjanike da idu dalje s njim, a oni su se vratili u kasarnu.
33Kad su konjanici ušli u Cezareju, uručili su pismo namesniku i doveli mu Pavla.
34Namesnik je pročitao pismo i upitao ga iz koje je provincije. Kad je saznao da je iz Kilikije.
35rekao je: „Saslušaću te kad stignu i tvoji tužioci.” I zapovedio je da ga čuvaju u Irodovoj carskoj palati.