Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
13
1Avesalom, sin Davidov, imao je lepu sestru koja se zvala Tamara. Dogodilo se da se u nju zaljubio Amnon, Davidov sin.
2To je toliko mučilo Amnona da se skoro razboleo zbog svoje sestre Tamare, jer je ona bila devica i u njegovim očima je izgledalo nemoguće da učini s njom ono što je želeo.
3Ali, Amnon je imao prijatelja koji se zvao Jonadav i koji je bio sin Same, Davidovog brata. Jonadav je bio veoma lukav čovek.
4On mu je rekao: „Zašto si svakog jutra tako potišten, carev sine? Zar mi nećeš reći?” Tada mu Amnon odgovori: „Zaljubljen sam u Tamaru, sestru mog brata Avesaloma.”
5A Jonadav mu reče: „Lezi u postelju i pravi se kao da si bolestan. Kad dođe tvoj otac da te poseti, ti mu kaži: ‘Molim te, neka dođe moja sestra Tamara i neka mi pripremi nešto za jelo jer sam bolestan. Ali neka pred mojim očima priprema jelo da gledam, i onda ću jesti iz njene ruke’.”
6Tako je Amnon legao i pravio se da je bolestan, a car je došao da ga poseti. Tada je Amnon rekao caru: „Molim te, neka dođe moja sestra Tamara i neka mi pred mojim očima ispeče dva peciva da jedem iz njene ruke jer sam bolestan.”
7Tada je David poslao glasnike kod Tamare kući i poručio joj: „Molim te, idi u kuću svog brata Amnona i pripremi mu jelo.”
8Tamara je otišla u kuću svog brata Amnona koji je ležao u postelji. Uzela je brašno, umesila testo i pred njegovim očima napravila peciva i ispekla ih.
9Onda je uzela činiju i stavila je pred njega, ali Amnon nije hteo da jede, već je rekao: „Neka svi izađu napolje!” I svi su izašli.
10Tada Amnon reče Tamari: „Donesi mi jelo u moju sobu da jedem iz tvoje ruke.” Tamara je uzela peciva koja je napravila i odnela ih svom bratu Amnonu u sobu.
11Kada mu se približila da bi mu dala da jede, on ju je zgrabio i rekao joj: „Dođi, lezi sa mnom, sestro moja.”
12Ali ona mu odgovori: „Nemoj, brate moj! Nemoj me osramotiti, jer se tako ne radi u Izraelu! Ne čini to sramno i bezumno delo.
13Kuda bih ja sa svojom sramotom? A ti bi bio kao neki bezumnik u Izraelu. Molim te, razgovaraj s carem. On me neće tebi uskratiti.”
14Ali on nije hteo da je posluša, već ju je savladao, legao s njom i osramotio je.
15Tada je Amnon osetio veliku mržnju prema njoj, i mržnja kojom ju je mrzeo bila je veća od ljubavi kojom ju je ranije voleo. Zato joj je rekao: „Ustani, odlazi!”
16Tada mu je ona rekla: „Nemoj, brate moj! Ako me oteraš, učinićeš mi veće zlo od onog koje si mi već naneo!” Ali on nije hteo da je posluša.
17Tada je pozvao svog slugu koji ga je posluživao i zapovedio mu: „Vodi ovu ženu napolje i zaključaj vrata za njom.”
18(Ona je na sebi imala dugu prugastu haljinu, jer su careve kćeri, device, nosile takve haljine.) Njegov sluga ju je izveo napolje i zaključao vrata za njom.
19Tamara se posula pepelom po glavi i razderala prugasti ogrtač koji je imala na sebi. Pokrila je rukama glavu i otišla plačući.
20Avesalom, njen brat, rekao joj je: „Da nije tvoj brat Amnon bio s tobom? Sada, sestro moja, ćuti, jer ti je brat. Nemoj to primati k srcu.” Tako je Tamara ostala u kući svog brata Avesaloma i živela povučenim životom.
21Kada je car David čuo šta se dogodilo, veoma se razgnevio.
22Avesalom nije govorio s Amnonom ni ružno ni lepo, jer je zamrzeo Amnona zato što je osramotio njegovu sestru Tamaru.
23Posle dve godine Avesalom je strigao ovce u Val-Asoru, blizu Jefrema, i pozvao je sve careve sinove.
24Tako je Avesalom došao kod cara i rekao mu: „Evo, tvoj sluga striže ovce. Molim te, neka car i njegove sluge pođu s tvojim slugom.”
25Ali car je odgovorio Avesalomu: „Ne, sine, nećemo svi ići da ti ne bismo bili na teretu.” Avesalom ga je nagovarao, ali car nije pristao da ide, već ga je blagoslovio.
26Na kraju je Avesalom rekao: „Ako nećeš ti da ideš, molim te, pusti barem da moj brat Amnon pođe s nama.” A car ga je upitao: „Zašto da pođe s tobom?”
27Ali Avesalom ga je nagovarao tako da je car na kraju pustio s njim Amnona i sve svoje sinove.
28Tada je Avesalom zapovedio svojim slugama: „Pazite, kad se Amnonovo srce razveseli od vina, ja ću vam kazati: ‘Ubijte Amnona.’ Tada ga ubijte. Ne bojte se. Nisam li vam ja tako zapovedio? Budite hrabri i odvažni.”
29Avesalomove sluge učinile su s Amnonom baš onako kako im je zapovedio Avesalom. Tada su ustali svi ostali carevi sinovi, uzjahali svoje mazge i pobegli.
30Dok su oni još bili na putu, do Davida je stigla vest: „Avesalom je pobio sve careve sinove, nije ostao nijedan.”
31Tada je car ustao, razderao svoje haljine i legao na zemlju, a sve njegove sluge stajale su oko njega razderanih haljina.
32Ali Jonadav, sin Same, Davidovog brata, rekao je: „Neka moj gospodar ne misli da su pobijeni svi mladići, carevi sinovi, jer je poginuo samo Amnon. Avesalom je tako naredio, jer je to smišljao još od onog dana kada je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.
33Zato neka sada moj gospodar, car, ne prima k srcu vest da su poginuli svi carevi sinovi. Poginuo je samo Amnon.”
34Avesalom je u međuvremenu pobegao. Kasnije je jedan mladi stražar podigao oči i ugledao mnoštvo ljudi kako dolaze putem koji je bio iza njega, niz gorske padine.
35Tada je Jonadav rekao caru: „Evo, dolaze carevi sinovi. Upravo je onako kako je rekao tvoj sluga.”
36Tek što je on to izgovorio, ušli su carevi sinovi i glasno zaplakali. Takođe su i car i sve njegove sluge mnogo plakali.
37Avesalom je pobegao i otišao kod Talmaja, Amijudovog sina, cara Gesura. David je sve vreme tugovao za svojim sinom.
38Tako je Avesalom pobegao u Gesur i ostao tamo tri godine.
39Kasnije je David poželeo da ode kod Avesaloma, jer je prežalio Amnonovu smrt.