Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
12
1Gospod je poslao Natana kod Davida. Kad je došao kod njega, rekao mu je: „U jednom gradu živela su dva čoveka, jedan je bio bogat, a drugi siromašan.
2Bogataš je imao veoma mnogo ovaca i goveda,
3a siromah nije imao ništa osim jedne ovčice koju je kupio. Hranio ju je i ona je rasla uz njega i njegove sinove. Jela je od njegovog zalogaja, pila iz njegove čaše i spavala mu na nedrima. Bila mu je kao kći.
4Posle nekog vremena, jedan čovek je došao kod bogataša u posetu. Bogatašu je bilo žao da dira u svoje ovce ili svoja goveda da bi pripremio nešto za putnika koji je došao kod njega, pa je uzeo ovčicu onog siromaha i pripremio jelo tom čoveku koji je došao kod njega.”
5Tada se David žestoko razgnevi na onog čoveka, pa reče Natanu: „Tako živ bio Gospod, čovek koji je to učinio zaslužuje smrt!
6A ovčicu neka nadoknadi četvorostruko, zato što je učinio tako nešto i nije imao samilosti.”
7Tada Natan reče Davidu: „Ti si taj čovek! Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Ja sam te pomazao za cara nad Izraelom i ja sam te izbavio iz Saulove ruke.
8Dao sam ti dom tvog gospodara, žene tvog gospodara stavio sam u tvoje krilo i dao sam ti Izraelov dom i Judin dom. I ako to ne bi bilo dovoljno, dao bih ti još.
9Zašto si onda prezreo Gospodnju reč i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Mačem si pogubio Uriju Hetejina, a njegovu ženu uzeo si za sebe. Ubio si ga mačem Amonovih sinova.
10Zato se mač doveka neće udaljiti od tvog doma, jer si me prezreo uzevši ženu Urije Hetejina da ti bude žena.’
11Ovako kaže Gospod: ‘Podignuću na tebe nevolju koja će doći iz tvog doma. Uzeću tvoje žene na tvoje oči i daću ih tvom bližnjem, a on će leći s tvojim ženama naočigled svima.
12Ti si radio u tajnosti, a ja ću to uraditi pred celim Izraelom, tako da svi vide’.”
13Tada David reče Natanu: „Zgrešio sam Gospodu.” Natan reče Davidu: „Gospod je oprostio tvoj greh. Nećeš umreti.
14Ali zato što si svojim postupcima prezreo Gospoda, umreće sin koji ti se rodio.”
15Tada je Natan otišao svojoj kući. Gospod je bolešću udario dete koje je Urijina žena rodila Davidu.
16David se molio Bogu za dečaka i strogo je postio, a kada je dolazio kući da prenoći ležao je na zemlji.
17Starešine njegovog doma stale bi oko njega i htele da ga podignu sa zemlje, ali on nije hteo, a nije hteo ni da jede s njima.
18Sedmog dana dete je umrlo. Davidove sluge su se bojale da mu kažu da je dete umrlo, jer su govorili: „Dok je dete još bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije slušao. Kako da mu sada kažemo: ‘Dete je umrlo?’ Učiniće neko zlo.”
19Kada je David video da njegove sluge šapuću među sobom, shvatio je da je dete umrlo. Zato je upitao svoje sluge: „Da li je dete umrlo?” A oni su mu odgovorili: „Umrlo je.”
20Tada se David podigao sa zemlje, oprao se, namazao uljem i obukao druge haljine, a zatim je otišao u Gospodnji dom i tamo se poklonio. Onda se vratio svojoj kući i zatražio nešto da jede, a oni su brzo postavili sto pred njega i on je jeo.
21Njegove sluge su ga upitale: „Šta sad ovo znači? Dok je dete bilo živo, postio si i plakao, a sad, kad je dete umrlo, ti si ustao da jedeš.”
22A on je odgovorio: „Dok je dete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Ko zna, možda će se Gospod smilovati na mene pa će dete ostati živo.
23A sada, kada je umrlo, zašto da postim? Mogu li da ga vratim? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni.”
24David je tešio svoju ženu Vitsaveju. Onda je otišao kod nje i legao s njom. Ona je rodila sina kome su dali ime Solomon. Njega je Gospod voleo
25i zato je poslao proroka Natana da ga nazove Jedidija, jer ga je Gospod voleo.
26Joav se i dalje borio protiv Rave koja je pripadala Amonovim sinovima i na kraju je osvojio taj carski grad.
27Zato je Joav poslao glasnike Davidu i poručio mu: „Napao sam Ravu i osvojio deo grada u kom se nalazi voda.
28Zato okupi sada ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ga ne bih ja osvojio pa da grad nosi moje ime.”
29David je okupio svu vojsku i krenuo na Ravu. Napao je grad i osvojio ga.
30Skinuo je s Malhomove glave krunu od zlata tešku jedan talant, ukrašenu dragim kamenjem. Zatim su tu krunu stavili na Davidovu glavu. David je odneo iz grada veoma velik plen.
31Zatim je odveo narod koji je bio u tom gradu i postavio ga da radi s testerama za kamen, oštrim gvozdenim alatkama, gvozdenim sekirama i da izrađuje cigle. Tako je učinio u svim gradovima Amonovih sinova. Na kraju se David sa svom vojskom vratio u Jerusalim.