Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
14
1Joav, Serujin sin, primetio je da se carevo srce priklonilo Avesalomu.
2Tada je Joav poslao sluge u Tekoju da odatle dovedu jednu mudru ženu, pa joj je rekao: „Napravi se kao da si u žalosti, obuci haljine koje se nose u žalosti i nemoj se mazati uljem. Budi kao žena koja je već dugo u žalosti za nekim ko joj je umro.
3Zatim idi kod cara i kaži mu tako i tako.” Joav joj je rekao šta da kaže.
4Žena iz Tekoje došla je pred cara, pala ničice, licem do zemlje i rekla: „Caru, pomozi mi!”
5A car ju je upitao: „Šta ti se dogodilo?” A ona je odgovorila: „Evo, ja sam udovica, muž mi je umro.
6Tvoja sluškinja je imala dva sina. Jednom su se njih dvojica posvađala u polju, a nije bilo nikog da ih razdvoji. Na kraju je jedan od njih udario drugog i ubio ga.
7Sada se sva rodbina podigla protiv tvoje sluškinje i govori: ‘Predaj nam onog koji je ubio svog brata, da ga pogubimo za život njegovog brata kog je ubio. Hoćemo da istrebimo naslednika!’ Oni će ugasiti iskru koja mi je preostala i neće ostaviti mom mužu ni imena ni potomstva na zemlji.”
8Tada car reče ženi: „Idi svojoj kući, a ja ću zapovediti kako da se postupi u tvom slučaju.”
9Žena iz Tekoje reče caru: „Gospodaru moj, caru, neka na mene i na dom mog oca padne krivica, a car i njegov presto neka su nedužni.”
10Zatim car nastavi: „Ako ti neko nešto kaže, dovedi ga meni i više te nikada neće dirati.”
11A ona reče: „Molim te, neka se car seti Gospoda, svog Boga, da krvni osvetnik ne bi učinio još veće zlo i da mi ne bi pogubili i drugog sina.” A on reče: „Tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s glave neće mu pasti na zemlju.”
12Ali žena reče: „Molim te, dopusti da tvoja sluškinja kaže još jednu reč svom gospodaru, caru.” A on reče: „Kaži!”
13Tada žena reče: „Zašto si onda doneo takvu odluku protiv Božjeg naroda? Kad car ovako govori, kao da sam sebe osuđuje što nije vratio onog kog je prognao.
14Jer svi ćemo umreti i bićemo kao voda koja se prolije na zemlju i više se ne može sakupiti. Ali Bog ne oduzima život, nego je omogućio da onaj koga je neko prognao ne ostane prognan pred njim.
15Ja sam došla da ovo kažem caru, svom gospodaru, jer su me ljudi uplašili. Zato je tvoja sluškinja pomislila: ‘Obratiću se caru. Možda će car postupiti po reči svoje robinje.
16Car je saslušao svoju robinju i obećao da će je izbaviti iz ruku onog ko želi da ukloni mene i mog sina iz nasledstva koje nam je Bog dao.’
17Zato je tvoja sluškinja pomislila: ‘Neka me umiri reč mog gospodara, cara.’ Jer je moj gospodar, car, kao anđeo Božji i razlikuje dobro od lošeg. Neka Gospod, tvoj Bog, bude s tobom.”
18Tada car odgovori ženi: „Molim te, nemoj mi prećutati ono što ću te sada upitati.” A žena reče: „Neka govori moj gospodar, car.”
19Tada je car upita: „Je li Joavova ruka s tobom u svemu ovome?” A žena odgovori: „Tako živa bila duša tvoja, moj gospodaru, care, ne može se ni desno ni levo od svega što je rekao moj gospodar, car. Da, tvoj sluga Joav zapovedio mi je ovo i on je rekao tvojoj sluškinji šta da kaže.
20Tvoj sluga Joav učinio je to da stvari izgledaju drugačije, ali je moj gospodar mudar kao anđeo Božji i zna sve šta se zbiva na zemlji.”
21Tada car reče Joavu: „Evo, učiniću tako. Idi i dovedi nazad mog sina Avesaloma.”
22Joav pade ničice, licem do zemlje, i blagoslovi cara. Zatim Joav reče: „Danas tvoj sluga zna da je našao milost u tvojim očima, gospodaru moj, caru moj, jer je car postupio po reči svog sluge.”
23Tada je Joav ustao, otišao u Gesur i doveo Avesaloma u Jerusalim.
24Ali car je rekao: „Neka se vrati svojoj kući, ali moje lice neće videti.” Tako se Avesalom vratio svojoj kući, ali carevo lice nije video.
25U celom Izraelu nije bilo čoveka koga su zbog lepote toliko hvalili kao što su hvalili Avesaloma. Od glave do pete na njemu nije bilo mane.
26Kada se šišao - a morao je da se šiša krajem svake godine jer mu je kosa bila preteška - kosa s njegove glave bila je teška dvesta sikala, po carskoj meri.
27Avesalomu su se rodila tri sina i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila veoma lepa.
28Avesalom je živeo u Jerusalimu dve godine, ali nije video carevo lice.
29Zato je Avesalom poslao po Joava jer je hteo da ga pošalje kod cara, ali on nije hteo da dođe. Poslao je po njega i drugi put, ali on opet nije hteo da dođe.
30Onda je Avesalom rekao svojim slugama: „Znate da Joav ima njivu pored moje i da na njoj raste ječam. Idite i zapalite je!” Tako su Avesalomove sluge zapalile njivu.
31Tada je Joav ustao, otišao kod Avesaloma u kuću i upitao ga: „Zašto su tvoje sluge zapalile moju njivu?”
32Avesalom je rekao Joavu: „Evo, poslao sam po tebe i poručio sam ti: ‘Dođi ovamo da te pošaljem kod cara da mu kažeš: ‘Zašto sam se vratio iz Gesura? Bolje bi mi bilo da sam tamo i ostao. Dopusti sad da vidim carevo lice, pa ako ima na meni neka krivica, neka me on onda pogubi’.”
33Joav je otišao kod cara i sve mu to preneo. Tada je car pozvao Avesaloma koji je došao pred njega i pao ničice, licem do zemlje. Car je zatim poljubio Avesaloma.