Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
5
1Naman, zapovednik vojske cara Sirije, bio je pred svojim gospodarem velik i veoma cenjen, jer je preko njega Gospod dao pobedu Siriji. Ali taj odvažan i silan čovek bio je gubav.
2Jednom su čete Sirijaca pošle u pljačku i u izraelskoj zemlji zarobile jednu devojčicu koja je postala sluškinja Namanovoj ženi.
3Ona je rekla svojoj gospodarici: „Kad bi samo moj gospodar otišao kod proroka koji je u Samariji! On bi ga izlečio od gube.”
4Zatim je Namanovom gospodaru ovako bilo javljeno: „Tako i tako je rekla devojčica iz izraelske zemlje.”
5Car Sirije je rekao: „Hajde, idi! Ja ću poslati pismo caru Izraela.” Tako je Naman otišao, ponevši deset talanata srebra, šest hiljada zlatnika i deset novih haljina.
6On je došao kod cara Izraela noseći mu pismo u kom je stajalo: „Zajedno s ovim pismom šaljem ti Namana, svog slugu, da ga izlečiš od gube.”
7Kad je car Izraela pročitao pismo, razderao je svoje haljine i rekao: „Zar sam ja Bog da mogu oduzeti život ili ga sačuvati, pa ovaj šalje kod mene čoveka da ga izlečim od gube? Pogledajte, molim vas, kako traži svađu sa mnom.”
8Kad je Jelisije, Božji čovek, čuo da je car Izraela razderao svoje haljine, odmah je ovako poručio caru: „Zašto si razderao svoje haljine? Neka taj čovek dođe kod mene i uveri se da postoji prorok u Izraelu.”
9Tako je Naman došao sa svojim konjima i bojnim kolima i stao na ulaz Jelisijeve kuće.
10A Jelisije mu je poslao glasnika i poručio mu: „Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu pa će ti telo biti zdravo i bićeš čist.”
11Tada se Naman naljutio, okrenuo se da pođe i rekao: „Gle, ja sam mislio da će on izaći pred mene, da će stati i prizvati ime Gospoda, svog Boga, pa će preći rukom preko obolelog mesta i izlečiti gubu.
12Zar nisu Avana i Farfar, reke u Damasku, bolje od svih izraelskih voda? Zar se ne mogu okupati u njima i biti čist?” Zatim se okrenuo i otišao pun gneva.
13Ali tada su mu pristupile njegove sluge i rekle mu: „Oče, da je prorok tražio od tebe nešto veliko, zar ne bi to učinio? Pa zašto onda ne učiniš i to što ti je rekao: ‘Okupaj se i bićeš čist’?”
14Tada je Naman sišao i zaronio u Jordan sedam puta, prema reči Božjeg čoveka. Tada mu je telo postalo čisto kao telo malog deteta.
15Zatim se sa svom svojom pratnjom vratio kod Božjeg čoveka. Kad je došao, stao je pred njega i rekao mu: „Evo, sada znam da zaista nema Boga nigde na zemlji osim u Izraelu. Molim te, primi ovaj dar kao blagoslov od svog sluge .”
16Ali Jelisije reče: „Tako živ bio Gospod kome služim, neću to primiti.” Naman ga je nagovarao da primi, ali on nije hteo.
17Na kraju Naman reče: „Ako je tako, onda, molim te, dopusti da se tvom sluzi da malo zemlje, koliko mogu poneti dve mazge, jer tvoj sluga više neće prinositi ni žrtve paljenice ni druge žrtve drugim bogovima, nego samo Gospodu.
18Ali neka Gospod tvom sluzi oprosti ovo: Kad moj gospodar uđe u Rimonov hram da bi se tamo poklonio, pa se nasloni na moju ruku tako da i ja moram da se poklonim u Rimonovom hramu, molim te, neka Gospod oprosti tvom sluzi kad se pokloni u Rimonovom hramu.”
19Tada mu Jelisije reče: „Idi s mirom.” Naman je otišao od njega i prešao dobar deo puta.
20A Gijezije, sluga Jelisija, Božjeg čoveka, reče u sebi: „Evo, moj gospodar nije ništa uzeo od tog Sirijca Namana i nije hteo da primi iz njegove ruke ono što je on doneo. Tako živ bio Gospod, ja ću potrčati za njim i uzeću nešto od njega.”
21Tako je Gijezije otrčao za Namanom. Kad je Naman video da neko trči za njim, siđe s kola, pođe mu u susret i upita: „Je li sve u redu?”
22A on odgovori: „Sve je u redu. Moj gospodar me šalje i poručuje ti: ‘Evo, upravo su došla kod mene dva mladića iz brdovitog područja Jefrema, proročki sinovi. Molim te, daj mi za njih talant srebra i dve nove haljine’.”
23Naman reče: „Evo, uzmi dva talanta.” I nagovarao ga je da uzme tako da je na kraju svezao dva talanta srebra u dve kese, zajedno sa dve haljine, i dao je to dvojici svojih slugu da nose pred njim.
24Kad je stigao na Ofel, uzeo je stvari iz njihovih ruku i ostavio ih u kuću, a ljude je otpustio i oni su otišli.
25On je došao i stao pred svog gospodara. Jelisije ga upita: „Odakle dolaziš, Gijezije?” On odgovori: „Tvoj sluga nije nigde išao.”
26Ali Jelisije mu reče: „Zar nisam u duhu bio s tobom kad se čovek okrenuo, sišao s kola i pošao ti u susret? Zar je sada vreme da se prima srebro ili da se primaju haljine, maslinjaci, vinogradi, ovce, stoka, sluge ili sluškinje?
27Zato će Namanova guba prionuti za tebe i za tvoje potomke doveka.” Tako je Gijezije otišao od njega gubav, beo kao sneg.