Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
4
1Jednom je žena jednog od proročkih sinova povikala k Jelisiju: „Tvoj sluga, moj muž, umro je, a ti dobro znaš da se tvoj sluga uvek bojao Gospoda. A sada je došao zajmodavac da mi uzme oba sina da mu budu robovi.”
2Jelisije joj reče: „Šta želiš da učinim za tebe? Reci mi šta imaš u kući?” A ona reče: „Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim jednog krčaga ulja.”
3Tada joj on reče: „Idi i pozajmi od svih svojih suseda prazne posude. Nemoj da ih bude malo.
4Onda idi i zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima, pa sipaj ulje u sve te posude, a kad ih napuniš, stavi ih na stranu.”
5I ona je otišla od njega. Kad je zatvorila vrata za sobom i za svojim sinovima, oni su joj donosili posude, a ona ih je punila.
6Kad je napunila posude, rekla je jednom od svojih sinova: „Dodaj mi još jednu.” Ali on joj je odgovorio: „Nema više posuda.” Tada je ulje prestalo da teče.
7Ona je otišla i javila to Božjem čoveku, a on je rekao: „Idi, prodaj ulje i otplati dugove, a od ostatka živite ti i tvoji sinovi.”
8Jednog dana Jelisije je prolazio kroz Sunam, gde je živela jedna ugledna žena koja ga je stalno pozivala na obrok. Kad god bi prolazio tuda, svraćao je kod nje da jede.
9Posle nekog vremena, ta žena reče svom mužu: „Evo, znam da je svet onaj Božji čovek koji uvek svraća kod nas.
10Hajde da mu napravimo sobicu uza zid na krovu, i da mu stavimo tamo postelju, sto, stolicu i svećnjak, pa kad dođe kod nas neka se tu skloni.”
11Jednog dana Jelisije je opet došao kod njih pa je otišao u tu gornju sobu i legao.
12Zatim svom sluzi Gijeziju reče: „Pozovi Sunamku.” On je pozva da dođe pred njega.
13I još mu reče: „Molim te, reci joj ovako: ‘Evo, ti se toliko brineš za nas. Šta želiš da učinim za tebe? Želiš li da kažem nešto za tebe caru ili zapovedniku vojske?’” A ona odgovori: „Ja živim među svojim narodom.”
14On zatim reče: „Šta bi se onda moglo učiniti za nju?” Gijezije odgovori: „Eto, nema sina, a muž joj je star.”
15A on reče: „Pozovi je.” On je pozva i ona stade na vrata.
16Tada joj Jelisije reče: „Dogodine u ovo doba grlićeš sina.” A ona odgovori: „Ne, gospodaru moj, Božji čoveče! Nemoj lagati svoju sluškinju.”
17I zaista, žena je zatrudnela i dogodine u isto doba rodila je sina, kao što joj je rekao Jelisije.
18I dečak je rastao. Jednog dana je po običaju otišao kod svog oca koji je bio sa žeteocima.
19I žalio se ocu: „Moja glava, jao moja glava!” A on reče svom sluzi: „Odnesi ga majci.”
20Sluga ga je uzeo i odneo njegovoj majci. Dete je sedelo na njenim kolenima do podne, a onda je umrlo.
21Ona ga je odnela u gornju sobu, položila ga na postelju Božjeg čoveka, zatvorila vrata i izašla.
22Zatim je pozvala svog muža i rekla mu: „Molim te, pošalji mi jednog slugu i jednu magaricu i dopusti mi da brzo odem kod Božjeg čoveka, pa ću se vratiti.”
23Ali on je upita: „Zašto danas ideš kod njega? Nije ni mladina ni Šabat.” Ona odgovori: „Ne brini se, sve je u redu.”
24Tako je dala da se osedla magarica i rekla svom sluzi: „Povedi je i kreni. Nemoj da zbog mene zastaješ dok ti ne kažem.”
25Zatim je otišla i došla kod Božjeg čoveka na goru Karmil. Kad ju je Božji čovek ugledao izdaleka, rekao je Gijeziju, svom sluzi: „Evo Sunamke.
26Molim te, trči pred nju i upitaj je: ‘Jesi li dobro? Je li tvoj muž dobro? Je li dete dobro’?” A ona je odgovorila: „Sve je u redu.”
27Kad je došla kod Božjeg čoveka na goru, obgrlila mu je noge. Tada je Gijezije prišao da je otera, ali Božji čovek reče: „Pusti je, jer joj je duša puna jada, a Gospod je to sakrio od mene i nije mi javio.”
28Ona reče: „Jesam li tražila sina od svog gospodara? Zar ti nisam rekla: ‘Nemoj da mi budiš lažnu nadu’?”
29On odmah reče Gijeziju: „Podvij skutove haljine svoje, uzmi u ruku moj štap i idi. Ako nekoga sretneš, nemoj ga pozdravljati, a ako neko tebe pozdravi, nemoj mu odgovarati. Moj štap položi dečaku na lice.”
30A dečakova majka reče: „Tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti.” Tada je on ustao i pošao s njom.
31Gijezije je otišao napred i kad je došao kod dečaka, stavio mu je štap na lice, ali nije bilo ni glasa ni odgovora. Zato se vratio Jelisiju u susret i rekao mu: „Dečak se nije probudio.”
32Kad je Jelisije došao u kuću, dečak je ležao mrtav na njegovoj postelji.
33Jelisije je ušao, zatvorio se s detetom i počeo da se moli Gospodu.
34Zatim se popeo na postelju, legao na dete i stavio svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje dlanove na njegove dlanove. I dok je bio tako ispružen nad njim, detetovo telo se zagrejalo.
35Zatim je ustao i ponovo počeo da hoda gore-dole po kući, a onda se opet popeo na postelju i ispružio nad dečakom. Dečak je kinuo sedam puta, a zatim je otvorio oči.
36Tada Jelisije pozva Gijezija i reče mu: „Pozovi Sunamku.” On je pozva i ona dođe kod njega. Zatim joj reče: „Uzmi svog sina.”
37Ona je došla, pala pred njegove noge i poklonila mu se do zemlje. Zatim je uzela svog sina i izašla.
38Jelisije se vratio u Galgal, a u zemlji je vladala glad. Dok su proročki sinovi sedeli pred njim, on je rekao svom sluzi: „Pristavi veliki lonac i skuvaj varivo za proročke sinove.”
39Jedan od njih je otišao u polje da nabere slez, ali je našao divlju lozu pa je nabrao s nje punu haljinu divljih tikvica. Kad se vratio, isekao ih je i stavio u lonac, jer nisu znali kakve su.
40Kasnije su sipali ljudima da jedu. Ali kad su počeli da jedu varivo, povikali su: „Smrt je u loncu, Božji čoveče!” Tako da nisu mogli da jedu.
41A Jelisije je rekao: „Donesite brašno.” Kad ga je bacio u lonac, rekao je: „Sipajte ljudima da jedu.” I jelo u loncu više nije bilo štetno.
42Jedan čovek je došao iz Val-Salise i doneo Božjem čoveku hleb od prvina, dvadeset ječmenih hlebova, i novog žita u svojoj vreći za hleb. A on je rekao: „Daj ljudima da jedu.”
43Njegov sluga je upitao: „Kako da to stavim pred sto ljudi?” Jelisije je odgovorio: „Daj ljudima da jedu, jer ovako kaže Gospod: ‘Ješće i još će ostati’.”
44Tada je sluga pred njih postavio hlebove, pa su jeli i još im je ostalo, prema Gospodnjoj reči.