Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
6
1Proročki sinovi rekli su Jelisiju: „Gle, mesto gde boravimo kod tebe suviše nam je tesno.
2Molimo te, dopusti nam da odemo do Jordana i uzmemo svaki po brvno pa da tamo načinimo sebi mesto gde ćemo živeti.” On reče: „Idite.”
3Ali jedan od njih mu reče: „Molim te, hajde pođi sa svojim slugama.” On reče: „Poći ću.”
4I tako je krenuo s njima. Kad su došli do Jordana, počeli su da seku drva.
5I dok je jedan od njih obarao drvo, sečivo sekire palo je u vodu. A on povika: „Jao, gospodaru, uzeta je na zajam!”
6Tada Božji čovek upita: „Gde je palo sečivo?” Kad mu je pokazao gde je palo, on je odsekao komad drveta, bacio ga tamo i učinio da sečivo ispliva.
7Zatim reče: „Izvadi ga.” Ovaj je pružio ruku i uzeo ga.
8Car Sirije je bio u ratu s Izraelom. On se posavetovao sa svojim slugama i rekao im: „Ulogorićete se sa mnom na tom i tom mestu.”
9Tada je Božji čovek poručio caru Izraela: „Čuvaj se da ne prolaziš tuda, jer tamo dolaze Sirijci.”
10Tako je car Izraela poslao poruku u ono mesto za koje mu je rekao Božji čovek. Jelisije ga je upozoravao, a car se držao podalje od mesta za koje ga je upozorio. To nije bilo samo jednom ili dvaput.
11Car Sirije se zbog toga razgnevio u svom srcu, pa je pozvao svoje sluge i rekao im: „Zar mi nećete reći ko je od naših za cara Izraela?”
12Jedan od njegovih slugu odgovori: „Nije niko, gospodaru moj, care, nego Jelisije, prorok u Izraelu, govori caru Izraela ono što ti kažeš u svojoj spavaćoj sobi.”
13A on reče: „Pođite i vidite gde je da pošaljem ljude i da ga uhvatim.” Kasnije su mu javili: „Eno ga u Dotanu.”
14On je odmah poslao tamo veliku vojsku s konjima i bojnim kolima. Oni su došli noću i opkolili grad.
15Kad je sluga Božjeg čoveka ustao rano ujutru i izašao napolje, ugledao je vojsku koja je opkolila grad s konjima i bojnim kolima. Tada sluga reče Jelisiju: „Jao, gospodaru! Šta ćemo sad?”
16On odgovori: „Ne boj se, jer naših ima više nego njihovih!”
17Jelisije se pomolio: „Gospode, molim te, otvori mu oči da vidi.” Gospod je otvorio oči sluzi koji je video brda puna plamenih konja i kola svuda oko Jelisija.
18Kad su Sirijci počeli da silaze k njemu, Jelisije se pomoli Gospodu i reče: „Molim te, oslepi ovaj narod.” Tako ih je on oslepio, prema Jelisijevoj reči.
19Tada im Jelisije reče: „Nije ovo pravi put, niti je ovo pravi grad. Pođite za mnom i ja ću vas odvesti kod čoveka koga tražite.” Ali ih je odveo u Samariju.
20Kad su stigli u Samariju, Jelisije reče: „Gospode, otvori oči ovim ljudima da vide.” Gospod im je otvorio oči i oni su videli da su usred Samarije.
21Kad ih je car Izraela ugledao, pitao je Jelisija: „Da ih pobijem? Da ih pobijem, oče moj?”
22Ali on odgovori: „Nemoj da ih pobiješ. Zar ti ubijaš one koje zarobiš svojim mačem i lukom? Iznesi pred njih hleb i vodu da jedu i piju, pa neka se vrate svom gospodaru.”
23Tako im je car priredio veliku gozbu. Kad su jeli i pili, on ih je otpustio i oni su se vratili svom gospodaru. Od tada sirijske čete više nisu dolazile da pljačkaju izraelsku zemlju.
24Posle toga je Ven-Adad, car Sirije, skupio svu svoju vojsku, krenuo na Samariju i opkolio je.
25U Samariji je nastala velika glad jer je opsada trajala tako dugo da je magareća glava koštala osamdeset srebrnika, a četvrtina kava golubijeg izmeta pet srebrnika.
26Kad je jednom car Izraela išao po zidinama, neka žena je povikala k njemu: „Pomozi mi moj gospodaru, care!”
27A on reče: „Ako ti Gospod ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Možda nečim s gumna ili iz prese za vino ili za ulje?”
28Zatim je car upita: „O čemu se radi?” Ona odgovori: „Ova žena mi je rekla: ‘Daj svog sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti mog sina.’
29Tako smo skuvale mog sina i pojele ga. A sledećeg dana rekla sam joj: ‘Daj svog sina da ga pojedemo.’ Ali ona ga je sakrila.”
30Kad je car čuo šta je ta žena rekla, razderao je svoje haljine. I dok je išao po zidinama, ljudi su videli da ispod haljine nosi kostret.
31Car reče: „Neka mi Bog učini tako i neka me još teže kazni ako glava Jelisija, Safatovog sina, ostane danas na njemu!”
32Jelisije je sedeo u svojoj kući, a s njim su sedele i starešine. Tada je car poslao pred sobom jednog od svojih ljudi. Ali pre nego što je glasnik došao kod Jelisija, on je rekao starešinama: „Vidite li kako je ovaj krvnički sin poslao čoveka da mi skine glavu? Slušajte: kad dođe glasnik, zatvorite vrata i naslonite se na njih da on ne uđe. Zar se ne čuju za njim koraci njegovog gospodara?”
33Dok im je on još govorio, kod njega dođe glasnik, a car reče: „Ova je nevolja od Gospoda. Zašto da još čekam na Gospoda?”