Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
3
1Joram, Ahavov sin, postao je car nad Izaelom u Samariji osamnaeste godine Josafatovog vladanja nad Judom. Joram je vladao dvanaest godina.
2On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima, ali ne kao njegov otac i njegova majka. Uklonio je Valov obredni stub koji je načinio njegov otac.
3Ali se držao greha kojima je Jerovoam, Navatov sin, naveo Izrael na greh. Nije odstupio od njih.
4Misa, car Moava, uzgajao je ovce i plaćao je caru Izraela danak od sto hiljada jaganjaca i sto hiljada neostriženih ovnova.
5A kad je Ahav umro, car Moava pobunio se protiv cara Izraela.
6U to vreme car Joram je izašao iz Samarije i okupio sve Izraelce.
7Zatim je poslao glasnike kod Josafata, Judinog cara, i poručio mu: „Car Moava pobunio se protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u rat protiv Moava?” Josafat je odgovorio: „Poći ću. Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.”
8Zatim je upitao: „Kojim ćemo putem ići?” A Joram je odgovorio: „Kroz edomsku pustinju.”
9Tako su car Izraela, Judin car i edomski car krenuli. Išli su sedam dana zaobilaznim putem, ali nije bilo vode za vojsku i za stoku koja je išla za njima.
10Tada car Izraela reče: „Jao, Gospod je pozvao nas trojicu careva da nas preda u ruke Moavcima!”
11A Josafat reče: „Zar ovde nema nijednog Gospodnjeg proroka da preko njega tražimo savet od Gospoda?” Jedan od slugu cara Izraela odgovori: „Tu je Jelisije, Safatov sin, koji je Iliji vodom polivao ruke.”
12Josafat reče: „Gospodnja reč je s njim.” Tako su car Izraela, Josafat i car Edoma otišli kod njega.
13Jelisije reče caru Izraela: „Šta ja imam s tobom? Idi prorocima svog oca i prorocima svoje majke.” A car Izraela mu reče: „Nemoj me odbiti, jer je Gospod pozvao nas trojicu careva da nas preda u ruke Moavcima.”
14Jelisije reče: „Tako živ bio Gospod nad vojskama kome služim, da nije Josafata, Judinog cara, kog poštujem, ne bih se obazirao na tebe niti bih te pogledao.
15Dovedite mi nekoga ko svira na žičanom instrumentu.” I dok je slušao svirača, Gospodnja ruka došla je na Jelisija,
16i on reče: „Ovako kaže Gospod: ‘Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.
17Jer ovako kaže Gospod: ‘Nećete osetiti vetar niti ćete videti kišu, a ipak će se ova dolina napuniti vodom, pa ćete iz nje piti i vi i vaša stoka i vaše ostale životinje.’
18To će Gospodu zaista biti lako, i predaće Moavce u vaše ruke.
19A vi razorite sve utvrđene gradove i sve izabrane gradove, posecite sva dobra stabla, zatrpajte sve vodene izvore i svaku dobru njivu zaspite kamenjem i tako je pokvarite.”
20I zaista, ujutru, u vreme kad se prinosi prinos od žita, došla je voda od Edoma, i zemlja se napunila vodom.
21Kad su Moavci čuli da su carevi došli da se bore protiv njih, skupili su sve one koji su mogli da opašu vojnički pojas, a i one starije, pa su stali na granicu.
22Kad su rano ujutru ustali i kad je sunce zasjalo nad vodom, Moavcima sa suprotne strane učinilo se da je voda crvena kao krv.
23Zato su rekli: „To je krv! Sigurno su carevi izvukli mačeve i pogubili jedan drugog. A sada na plen, Moavci!”
24Ali kad su došli u izraelski logor, Izraelci su ustali i udarili na njih, tako da su Moavci pobegli pred njima. Izraelci su ušli u Moav, i kako su napredovali, tako su ubijali Moavce.
25Srušili su gradove i na sve dobre njive svi su bacili po kamen dok ih nisu zasuli. Zatrpali su i sve izvore vode i posekli sva dobra stabla. Ostalo je samo kamenje Kir-Areseta, koji su ljudi naoružani praćkama opkolili i napadali.
26Kad je car Moava video da će izgubiti bitku, uzeo je sa sobom sedamsto ljudi naoružanih mačem i pokušao da se probije do cara Edoma. Ali nisu uspeli.
27Na kraju je uzeo svog prvenca koji bi bio vladar umesto njega i prineo ga na zidu kao žrtvu paljenicu. Tada se podigao silan gnev protiv Izraelaca, tako da su oni otišli od njega i vratili se u svoju zemlju.