Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
2
1Ana se pomoli i reče: „Srce moje kliče zbog Gospoda, Gospod je moj rog uzvisio. Usta svoja širom otvaram na neprijatelje svoje, jer se radujem spasenju koje dolazi od tebe.
2Niko nije svet kao Gospod, jer nema drugog osim tebe, nema stene kao što je naš Bog.
3Ne govorite više tako oholo, neka iz vaših usta ne izlaze nepromišljene reči, jer je Gospod Bog koji sve zna, on svačija dela ispravno prosuđuje.
4Junaci s lukovima drhte od straha, a oni što posrću snagom se opasuju.
5Oni koji su siti bili, u najam sebe za hleb daju, a gladni ne gladuju više. Čak je i nerotkinja sedmoro rodila, a koja je mnogo sinova imala više ih nema.
6Gospod smrt donosi i život čuva, u grob spušta i podiže odatle.
7Gospod siromaštvo i bogatstvo daje, ponižava i uzvisuje,
8ubogoga iz praha podiže, iz pepela siromaha diže, daje im da s velikašima sede; daje im presto slave. Jer Gospodnji su stubovi zemaljski. Na njih je zemlju postavio.
9On čuva korake vernih slugu svojih, a zle u tami propast stiže, jer snagom svojom čovek ne može pokazati da je jači.
10Zadrhtaće oni koji se Gospodu protive, s nebesa će on na njih zagrmeti. Gospod će suditi krajevima zemaljskim, snagu će dati caru svome, uzvisiće rog pomazanika svoga.”
11Elkana je otišao svojoj kući u Ramu, a dečak je ostao da služi Gospodu pred sveštenikom Ilijem.
12Ilijevi sinovi bili su pokvareni ljudi. Nisu marili za Gospoda.
13Sveštenici su imali pravo da od naroda dobiju deo žrtve, ali kad bi neko prinosio žrtvu, dolazio bi sveštenikov sluga s trokrakom viljuškom u ruci i dok se meso još kuvalo,
14zabadao u kotao ili u lonac, u kazan ili u tiganj. Ono što bi se nabolo na viljušku sveštenik je uzimao za sebe. Tako su u Silomu činili svim Izraelcima koji su tu dolazili.
15Isto tako, pre nego što bi se salo spalilo, došao bi sveštenikov sluga i rekao čoveku koji je prinosio žrtvu: „Daj meso da se ispeče za sveštenika. On neće da mu daš kuvano meso, već sirovo.”
16Ako bi mu čovek odgovorio: „Neka se najpre spali salo, pa onda uzmi šta ti duša želi”, ovaj bi rekao: „Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzeću silom!”
17Greh tih slugu bio je veoma velik pred Gospodom, jer su ti ljudi prezirali Gospodnje žrtve.
18Samuilo je kao dečak služio pred Gospodom, i na sebi je imao laneni efod.
19Majka mu je svake godine pravila jednu malu tuniku i donosila je kad bi s mužem dolazila da prinese godišnju žrtvu.
20Ilije je blagoslovio Elkanu i njegovu ženu: „Neka ti Gospod da potomstvo od ove žene umesto onog kog je dala Gospodu.” Zatim su se vratili u svoje mesto.
21Tada se Gospod smilovao na Anu i ona je opet zatrudnela i rodila još tri sina i dve kćeri. Dečak Samuilo je rastao pred Gospodom.
22Ilije je bio vrlo star i čuo je sve što su njegovi sinovi činili celom Izraelu i kako su spavali sa ženama koje su služile na ulazu u šator od sastanka.
23Zato im je govorio: „Zašto to radite? Čujem da svi u narodu o vama loše govore.
24Nemojte tako, sinovi moji, nisu dobre vesti koje čujem i koje se šire među Gospodnjim narodom.
25Ako čovek zgreši čoveku, Bog se može zauzeti za njega. Ali ako čovek zgreši Gospodu, ko će se zauzeti za njega?” Međutim, oni nisu poslušali glas svog oca, pošto je Gospod hteo da ih pogubi.
26Dečak Samuilo je rastao i sticao sve veću naklonost kod Gospoda i kod ljudi.
27Jednom je jedan Božji čovek došao kod Ilija i rekao mu: „Ovako kaže Gospod: ‘Zar se nisam pokazao domu tvog praoca dok su oni još bili kao robovi u faraonovom domu u Egiptu?
28Njega sam izabrao od svih Izraelovih plemena da mi služi kao sveštenik, da na mom oltaru prinosi kad i da nosi efod preda mnom. Dao sam domu tvog praoca sve žrtve koje se spaljuju, a koje prinose Izraelovi sinovi.
29Zašto onda gazite moje žrtve i moje prinose koje sam odredio za svoje prebivalište? Zašto svojim sinovima iskazuješ veću čast nego meni, pa se gojite od najboljih delova svih žrtava koje prinosi moj narod Izrael?
30Zato ovako govori Gospod, Izraelov Bog: ‘Tačno je da sam rekao da će tvoj dom i dom tvog praoca doveka vršiti svešteničku službu preda mnom. Ali Gospod sada kaže: Neće biti tako! Jer ja iskazujem čast onima koji meni iskazuju čast, a koji mene preziru, biće prezreni.’
31Evo, dolaze dani kada ću odseći tvoju mišicu i mišicu doma tvog praoca, tako da u tvom domu više neće biti starih.
32Usred svega dobra u kojem će uživati Izrael, gledaćeš neprijatelja u mom prebivalištu. Nikada više neće biti starih u tvom domu.
33Ali jednog od tvojih ipak ću ostaviti kod svog oltara zbog tebe kad ti oči gasnu i kad ti duša vene. Veći deo tvog doma poginuće od ljudskog mača.
34Ovo ti je znak koji će doći na tvoja dva sina, Ofnija i Finesa: obojica će poginuti istog dana.
35A ja ću sebi podići vernog sveštenika koji će sve činiti po mom srcu i po mojoj duši. Sagradiću mu trajan dom i on će zauvek hoditi pred mojim pomazanikom.
36Ko god ostane od tvog doma, doći će i pokloniće mu se za platu i za hleb, i reći će: ‘Molim te, primi me u svešteničku službu da bih imao parče hleba’.”