Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
1
1Bio je jedan čovek u Ramatajim-Sofimu u brdovitom području Jefrema koji se zvao Elkana, sin Jeroama, sina Elijuja, sina Tova, Sufovog sina, iz Jefremovog plemena.
2On je imao dve žene. Jedna se zvala Ana, a druga Fenina. Fenina je imala dece, a Ana nije.
3Taj čovek je svake godine išao iz svog grada da se u Silomu pokloni Gospodu nad vojskama i prinese mu žrtve. Tamo su dva Ilijeva sina, Ofnije i Fines, služili kao Gospodnji sveštenici.
4Kada je Elkana prinosio žrtvu, on je svojoj ženi Fenini i svim njenim sinovima i kćerima davao više delova žrtve,
5a Ani je davao samo jedan deo. Međutim, Anu je više voleo, iako ju je Gospod učinio nerotkinjom.
6Njena suparnica ju je stalno vređala i uznemiravala zato što ju je Gospod učinio nerotkinjom.
7Tako joj je činila svake godine, kad god bi išli u Gospodnji dom. Toliko ju je vređala da je Ana plakala i ništa nije jela.
8Elkana, njen muž, reče joj: „Ana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? I zašto ti je srce žalosno? Zar ti ja nisam bolji od deset sinova?”
9Nakon što su u Silomu jeli i pili, Ana je ustala, a sveštenik Ilije sedeo je na stolici kod dovratka Gospodnjeg hrama.
10S tugom u srcu ona je počela da se moli Gospodu, mnogo plačući.
11Zatim se zavetovala rečima: „Gospode nad vojskama, ako pogledaš na nevolju svoje robinje pa me se setiš i ako ne zaboraviš svoju robinju i daš muško dete svojoj robinji, ja ću ga dati tebi, Gospode, za sve dane njegovog života i britva neće preći preko njegove glave.”
12Dok se ona tako dugo molila pred Gospodom, Ilije je posmatrao njena usta.
13Ana je govorila u svom srcu i samo su joj usne podrhtavale, ali joj se glas nije čuo. Zato je Ilije mislio da je pijana.
14Ilije joj reče: „Dokle ćeš biti pijana? Otrezni se od svog vina.”
15A Ana mu odgovori: „Nisam pijana, gospodaru, nego sam veoma tužna. Nisam pila ni vina ni opojnog pića, nego izlivam dušu svoju pred Gospodom.
16Nemoj misliti da je tvoja robinja neka pokvarena žena. Ja sam zbog velike brige i muke govorila sve do sada.”
17Tada joj Ilije reče: „Idi s mirom, i neka ti Izraelov Bog usliši molitvu koju si mu uputila.”
18Ona reče: „Neka tvoja sluškinja nađe milost u tvojim očima.” Zatim je otišla svojim putem, jela je i lice joj više nije bilo zabrinuto.
19Ujutru su rano ustali i poklonili se pred Gospodom, a onda su se vratili i došli svojoj kući u Ramu. Elkana je legao sa svojom ženom Anom, i Gospod se setio Ane.
20Posle godinu dana, Ana, koja je zatrudnela, rodila je sina i dala mu ime Samuilo, jer je rekla: „Izmolila sam ga od Gospoda.”
21Onda je Elkana otišao sa svim svojim domom da prinese Gospodu godišnju žrtvu i svoj zavetni prinos.
22Ana nije otišla, jer je svom mužu rekla: „Kad dečak prestane da sisa, odvešću ga da se pokaže pred Gospodom i da doveka tamo ostane.”
23Tada joj je Elkana, njen muž, rekao: „Učini kako ti je drago. Ostani kod kuće dok ne prestaneš da ga dojiš, i neka Gospod ispuni svoju reč.” Tako je žena ostala kod kuće i dojila svog sina, sve dok nije prestao da sisa.
24Kada je prestala da ga doji, povela ga je sa sobom i uzela trogodišnjeg junca, efu brašna i veliki krčag vina. Zatim je ušla u Gospodnji dom u Silomu, a dečak je bio s njom.
25Tada su zaklali junca, a dečaka su odveli kod Ilija.
26Onda je ona rekla: „Oprosti, gospodaru! Tako živa bila duša tvoja, gospodaru, ja sam žena koja je stajala s tobom na ovom mestu i molila se Gospodu.
27Molila sam se za ovog dečaka, da mi Gospod usliši molitvu koju sam mu uputila.
28Zato ga sada dajem Gospodu. Sve dane svog života neka bude posvećen Gospodu.” Tu se Elkana poklonio Gospodu.