Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
3
1Dečak Samuilo je služio Gospodu pred Ilijem. U to vreme Gospodnja reč je retko dolazila i vizije nisu bile česte.
2Jednog dana Ilije je spavao u svojoj sobi. Oči su mu bile oslabile tako da više nije video.
3Svećnjak Božji još nije bio ugašen, a Samuilo je spavao u Gospodnjem hramu, u kom je bio Božji kovčeg.
4Gospod je pozvao Samuila, a on se ovako odazvao: „Evo me.”
5Onda je Samuilo otrčao do Ilija i rekao mu: „Evo me, zvao si me.” Ali on reče: „Nisam te zvao. Idi i lezi.” On je otišao i legao.
6Ali Gospod ga je opet pozvao: „Samuilo!” Samuilo je ustao i otišao do Ilija pa mu rekao: „Evo me, zvao si me.” Ali on reče: „Nisam te zvao, sine. Idi i lezi.”
7(Samuilo još nije poznavao Gospoda i Gospodnja reč mu se još nije otkrila.)
8Gospod ga je i treći put pozvao: „Samuilo!” A on je ustao i otišao do Ilija pa mu rekao: „Evo me, mora da si me zvao.” Tada je Ilije shvatio da Gospod zove dečaka.
9Zato Ilije reče Samuilu: „Idi i lezi, pa ako te ponovo pozove, ti reci: ‘Kaži Gospode, jer sluša tvoj sluga’.” Tako je Samuilo otišao i legao na svoje mesto.
10Tada je Gospod došao, stao na to mesto i pozvao ga kao i ranije: „Samuilo! Samuilo!” A Samuilo je odgovorio: „Kaži, jer sluša tvoj sluga.”
11Tada Gospod reče Samuilu: „Evo, učiniću u Izraelu nešto što će zaprepastiti sve koji za to čuju.
12Tog dana učiniću Iliju sve što sam rekao za njegov dom, od početka do kraja.
13Reci mu da će moja osuda biti doveka na njegovom domu zbog prestupa za koji je znao, jer su njegovi sinovi hulili na Boga, a on ih nije ukorio.
14Zato sam se zakleo Ilijevom domu da se prestup Ilijevog doma nikada neće očistiti nikakvom žrtvom niti prinosom.”
15Samuilo je ostao da leži do jutra, a onda je otvorio vrata Gospodnjeg doma. Međutim, Samuilo se bojao da ispriča ovu viziju Iliju.
16Ali Ilije je pozvao Samuila i rekao mu: „Samuilo, sine moj!” A on odgovori: „Evo me!”
17Tada ga upita: „Šta ti je rekao? Molim te, nemoj ništa da mi tajiš. Neka ti Bog učini tako i neka te još teže kazni ako mi zatajiš makar i jednu reč od svega što ti je rekao.”
18Tada mu je Samuilo sve ispričao i ništa mu nije zatajio. A on je rekao: „To je Gospodnja volja. Neka čini šta hoće.”
19Samuilo je rastao, i Gospod je bio s njim i nije dopuštao da ijedna njegova reč ostane neispunjena.
20Ceo Izrael, od Dana do Virsaveje, shvatio je da je Samuilo postavljen za Gospodnjeg proroka.
21Gospod se opet počeo javljati u Silomu, jer se Gospod javljao Samuilu u Silomu po Gospodnjoj reči.