Knjiga o sudijamaInformacije o knjizi
Šofetim
21
1Izraelci su se zakleli u Mispi rečima: „Niko od nas neće dati svoju kćer za ženu Venijaminovim sinovima.”
2Zatim je narod otišao u Vetilj i tu sedeo pred Bogom do večeri. Naricali su i mnogo plakali.
3Onda su rekli: „Gospode, Bože Izraelov, zašto se ovo desilo u Izraelu? Zašto je danas nestalo jedno pleme iz Izraela?”
4Sutra je narod rano ustao i na tom mestu podigao oltar pa prineo žrtve paljenice i žrtve zajedništva.
5Tada su Izraelovi sinovi rekli: „Ima li koga od svih Izraelovih plemena da nije došao na zbor pred Gospoda? Svečano smo se zakleli da se pogubi svako ko nije došao pred Gospoda u Mispu.”
6Izraelovi sinovi su se sažalili na Venijamina, svog brata, pa su rekli: „Danas je odsečeno jedno pleme od Izraela.
7Šta ćemo učiniti da oni što su preživeli dobiju žene, pošto smo se zakleli Gospodom da im nećemo dati svoje kćeri za žene?”
8Zato su pitali: „Ima li koga od Izraelovih plemena da nije došao pred Gospoda u Mispu?” I gle, niko iz Javisa u Galadu nije došao u logor na zbor.
9Kad je narod izbrojan, videlo se da tu nema nikog od stanovnika Javisa u Galadu.
10Zato je tamo zbor poslao dvanaest hiljada najhrabrijih ljudi i zapovedio im: „Idite i oštricom mača pobijte stanovnike Javisa u Galadu, takođe i žene i decu.
11Učinite ovako: pobijte sve muškarce i sve žene koje su legle s muškarcem.”
12Među stanovnicima Javisa u Galadu našli su četristo devojaka, devica, koje nisu legle s muškarcem. Njih su doveli u logor u Silomu, u hananskoj zemlji.
13Ceo zbor je tada poslao ljude da razgovaraju s Venijaminovim sinovima koji su bili na steni Rimon i da im ponude mir.
14Tada su se Venijaminovi sinovi vratili, a Izraelci su im dali žene iz Javisa u Galadu koje nisu pobili. Ali nije ih bilo dovoljno za sve.
15Narod se sažalio na Venijamina, jer je Gospod načinio razdor među Izraelovim plemenima.
16Starešine zbora su rekle: „Šta da učinimo da ovi što su ostali dobiju žene, pošto su žene istrebljene iz Venijaminovog plemena?”
17Zatim su dodali: „Venijaminov ostatak neka dobije svoju zemlju, da se ne bi zatrlo jedno pleme iz Izraela.
18Ali mi njima ne smemo davati svoje kćeri za žene, jer su se Izraelovi sinovi zakleli: ‘Proklet da je onaj ko da ženu Venijaminovim sinovima’.”
19Onda su rekli: „Evo, svake godine se slavi praznik u čast Gospodu u Silomu, severno od Vetilja, istočno od puta koji vodi od Vetilja u Sihem i južno od Levone.”
20Zato su zapovedili Venijaminovim sinovima: „Idite i čekajte u zasedi u vinogradima.
21Čim vidite da devojke iz Siloma izlaze da igraju kolo, izađite iz vinograda i neka svako za sebe otme ženu od devojaka iz Siloma, pa onda idite u Venijaminovu zemlju.
22A kad njihovi očevi ili njihova braća dođu kod nas da se sude, mi ćemo im reći: ‘Smilujte im se radi nas, jer nismo uspeli da za svakog od njih uzmemo ženu u ratu. A pošto ih vi niste dali, onda niste ni krivi’.”
23Venijaminovi sinovi su tako postupili i od otetih devojaka koje su igrale uzeli su sebi onoliko žena koliko je i njih bilo. Onda su otišli i vratili se na svoje nasledstvo pa su opet sagradili gradove i naselili se u njima.
24Tada su se Izraelovi sinovi razišli odatle, svaki u svoje pleme i u svoju porodicu. Otišli su odande, svaki na svoje nasledstvo.
25U ono vreme nije bilo cara u Izraelu. Svako je činio ono što je bilo ispravno u njegovim očima.