Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
48
1Posle ovih događaja javili su Josifu: „Tvoj otac je sve slabiji.” Tada je on sa sobom poveo svoja dva sina, Manasiju i Jefrema.
2Zatim su javili Jakovu: „Došao je tvoj sin Josif.” A Izrael je skupio snagu i seo na postelju.
3Jakov je rekao Josifu: „Bog Svemoćni pojavio mi se u Luzu u hananskoj zemlji da me blagoslovi.
4Tada mi je rekao: ‘Učiniću te plodnim i umnožiću te, i od tebe ću načiniti velik narod, i tvom potomstvu nakon tebe daću ovu zemlju kao trajno vlasništvo.’
5A sada, tvoja dva sina koja su ti se rodila u egipatskoj zemlji pre nego što sam došao kod tebe u Egipat, neka budu moji. Jefrem i Manasija neka budu moji kao Ruvim i Simeon.
6A potomstvo koje ćeš imati posle njih neka bude tvoje. Po imenima svoje braće zvaće se na nasledstvu svome.
7Kad sam se vraćao iz Padana, umrla mi je Rahela u hananskoj zemlji dok smo još bili na putu, kad je ostao još dobar deo puta do Efrate, pa sam je sahranio na putu za Efratu, to jest Vitlejem.”
8Tada je Izrael ugledao Josifove sinove i upitao je: „Ko su ovi?”
9Josif odgovori svom ocu: „To su moji sinovi koje mi je Bog ovde dao.” Tada on reče: „Molim te, dovedi ih da ih blagoslovim.”
10Izraelu su oči oslabile od starosti, pa nije dobro video. Zato mu ih je Josif doveo, a on ih je poljubio i zagrlio.
11Zatim Izrael reče Josifu: „Nisam se nadao da ću videti tvoje lice, a evo, Bog mi je dao da vidim i tvoje potomstvo.”
12Posle toga, Josif ih je odmakao od njegovih kolena i poklonio se licem do zemlje.
13Zatim je Josif uzeo obojicu, Jefrema desnom rukom tako da je Izraelu bio s leve strane, a Manasiju levom rukom tako da je Izraelu bio s desne strane, i doveo ih bliže njemu.
14Izrael je ispružio desnu ruku i stavio je na Jefremovu glavu, iako je bio mlađi, a levu ruku na Manasijinu glavu. Namerno je tako položio ruke, premda je Manasija bio prvenac.
15On je blagoslovio Josifa i rekao: „Bog kome su služili očevi moji Avram i Isak, Bog koji je bio moj pastir celog života pa sve do danas,
16anđeo koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dečake. Neka nose moje ime i ime mojih očeva, Avrama i Isaka, i neka na zemlji postanu mnogobrojni.”
17Kada je Josif video da je njegov otac desnu ruku stavio na Jefremovu glavu, to mu se nije dopalo, pa je pokušao da očevu ruku premesti s Jefremove glave na Manasijinu.
18Zato je Josif rekao svom ocu: „Ne tako, oče, jer ovaj je prvenac. Desnu ruku stavi na njegovu glavu.”
19Ali otac to nije hteo, nego je rekao: „Znam, sine, znam. I od njega će postati narod i on će biti velik. Ali ipak će njegov mlađi brat biti veći od njega i njegovo potomstvo biće brojno poput velikog naroda.”
20Tog dana ih je blagoslovio rečima: „Neka se tvojim imenom u Izraelu izriče blagoslov rečima: ‘Neka te Bog učini poput Jefrema i Manasije’.” Tako je postavio Jefrema ispred Manasije.
21Zatim je Izrael rekao Josifu: „Ja ću uskoro umreti, ali Bog će biti s vama i vratiće vas u zemlju vaših praočeva.
22Dajem ti jedan deo zemlje više nego tvojoj braći, deo koji sam iz ruke Amoreja uzeo svojim mačem i svojim lukom.”