Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
47
1Tako je Josif otišao i javio faraonu: „Moj otac i moja braća došli su iz hananske zemlje sa svojom sitnom i krupnom stokom i sa svim što imaju, i eno ih u zemlji Gesem.”
2I izabrao je petoricu svoje braće da ih predstavi faraonu.
3Tada je faraon upitao njegovu braću: „Čime se bavite?” A oni su odgovorili faraonu: „Tvoje sluge su pastiri kao što su bili i naši praočevi.”
4Zatim su faraonu rekli: „Došli smo da neko vreme živimo u ovoj zemlji, jer više nema paše za stoku tvojih slugu, jer je u hananskoj zemlji velika glad. A sada te molimo da dopustiš da tvoje sluge žive u zemlji Gesem.”
5Tada faraon reče Josifu: „Tvoj otac i tvoja braća došli su kod tebe.
6Egipatska zemlja stoji ti na raspolaganju. Naseli svog oca i svoju braću u najbolji kraj zemlje. Neka žive u zemlji Gesem, a ako znaš da među njima ima hrabrih ljudi, postavi ih za nadzornike nad mojom stokom.”
7Zatim je Josif uveo svog oca Jakova i predstavio ga faraonu, a Jakov je blagoslovio faraona.
8Faraon upita Jakova: „Koliko ti je godina?”
9Jakov odgovori faraonu: „Meni je sto trideset godina i sve to vreme živim kao stranac. Malo ih je i mučne su godine mog života, i ne dostižu godine života mojih očeva kad su živeli kao stranci.”
10Zatim je Jakov blagoslovio faraona i otišao od njega.
11Tako je Josif naselio svog oca i svoju braću i dao im posed u egipatskoj zemlji, u najboljem kraju zemlje, u zemlji Ramesi, baš kao što je faraon zapovedio.
12I Josif je snabdevao hlebom svog oca i svoju braću i ceo dom svog oca, prema broju dece.
13A u celoj zemlji nije bilo hleba, jer je glad bila veoma velika. Egipatska i hananska zemlja bile su iscrpljene zbog gladi.
14Josif je pokupio sav novac koji se našao u egipatskoj i hananskoj zemlji za žito koje su ljudi kupovali. Josif je taj novac donosio u faraonov dvor.
15Posle nekog vremena nestalo je novca u egipatskoj i u hananskoj zemlji, i svi Egipćani su dolazili kod Josifa i govorili: „Daj nam hleba! Zašto da pomremo pred tobom zato što više nema novca?”
16Tada je Josif rekao: „Predajte svoju stoku i daću vam hleb u zamenu za vašu stoku, pošto više nemate novca.”
17I oni su dovodili svoju stoku kod Josifa, a Josif im je davao hleb u zamenu za njihove konje, ovce, goveda i magarce. Tako im je te godine davao hleb u zamenu za svu njihovu stoku.
18Kad je ta godina prošla, došli su kod njega i sledeće godine pa su mu rekli: „Nećemo kriti od svog gospodara da smo sav novac i stoku predali svom gospodaru. Ništa više nije ostalo pred našim gospodarem osim našeg tela i naše zemlje.
19Zašto da i mi i naša zemlja propadnemo pred tvojim očima? Kupi i nas i našu zemlju u zamenu za hleb, a mi ćemo zajedno s našom zemljom biti faraonovi robovi. Daj nam seme da zasejemo njive da bismo ostali živi, da ne pomremo i da nam zemlja ne ostane pusta.”
20Tako je Josif kupio za faraona svu egipatsku zemlju, jer su Egipćani prodali svoje njive, jer ih je zahvatila velika glad. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo.
21On je preselio narod u gradove od jednog do drugog kraja Egipta.
22Samo svešteničku zemlju nije kupio, jer je hranu za sveštenike obezbeđivao faraon i oni su jeli ono što im je on davao. Zato nisu prodavali svoju zemlju.
23Tada je Josif rekao narodu: „Danas sam i vas i vašu zemlju kupio za faraona. Evo vam seme, pa zasejte zemlju.
24Kada donese rod, petinu ćete dati faraonu, a četiri petine ostaće vama kao seme za njivu i za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i vašoj deci.”
25A oni su rekli: „Ti si nam sačuvao život. Neka nađemo milost u očima našeg gospodara i bićemo faraonovi robovi.”
26Josif je tako postavio odredbu po kojoj do današnjeg dana petina od roda zemlje u Egiptu pripada faraonu. Samo zemlja sveštenika, kao posebne grupe, ne pripada faraonu.
27Izraelci su živeli u egipatskoj zemlji, u zemlji Gesem. Tu su se naselili, bili su plodni i veoma su se namnožili.
28Jakov je živeo u egipatskoj zemlji sedamnaest godina, tako da je ukupno živeo sto četrdeset i sedam godina.
29Kad se približilo vreme da Izrael umre, pozvao je svog sina Josifa i rekao mu: „Molim te, ako sam našao milost u tvojim očima, stavi ruku pod moje bedro i pokaži mi dobrotu i vernost. Molim te, nemoj me sahraniti u Egiptu.
30Hoću da počinem kod svojih očeva, i zato me odnesi iz Egipta i sahrani me u njihov grob.” A on mu je odgovorio: „Učiniću kako si kazao.”
31Na to je Jakov rekao: „Zakuni mi se.” I on mu se zakleo. Onda se Izrael poklonio nad uzglavljem postelje.