Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
43
1U zemlji je bila velika glad.
2A kad su pojeli žito koje su doneli iz Egipta, njihov otac im reče: „Idite opet i kupite nam malo hrane.”
3Na to mu Juda reče: „Onaj čovek nas je jasno upozorio: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama’.
4Ako pustiš našeg brata da ide s nama, onda ćemo otići da ti kupimo hranu.
5Ali ako ga ne pustiš, nećemo otići, jer nam je onaj čovek rekao: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama’.”
6A Izrael je uzviknuo: „Zašto ste mi učinili zlo rekavši onom čoveku da imate još jednog brata?”
7Oni su odgovorili: „Čovek se potanko raspitivao o nama i našoj porodici: ‘Da li vam je otac još živ? Imate li još nekog brata?’, a mi smo mu ispričali sve kako jeste. Kako smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite svog brata’?”
8Tada Juda reče svom ocu Izraelu: „Pošalji dete sa mnom, pa da ustanemo i idemo, da ostanemo živi i da ne pomremo, i mi i ti i naša deca.
9Ja odgovaram za njega. Traži ga iz moje ruke. Ako ti ga ne vratim i ne dovedem ga pred tebe, biću ti kriv za sva vremena.
10Da nismo oklevali, do sada bismo se već dvaput vratili.”
11Tada im njihov otac Izrael reče: „Ako je tako, onda uzmite najbolji rod ove zemlje u svoje džakove i odnesite ih onom čoveku na dar: malo balzama i malo meda, mirođije i kore od drveta koje sadrži smolu, pistaća i badema.
12Ponesite sa sobom i dvaput više novca. Vratite i novac koji je bio odozgo u vašim vrećama. Možda je to bila greška.
13Uzmite svog brata, pa ustanite i idite opet kod onog čoveka.
14A Bog Svemoćni neka podstakne onog čoveka da vam se smiluje, pa da vam pusti drugog brata i Venijamina. A ja, ako moram da ostanem bez dece, neka ostanem!”
15Tako su oni uzeli taj dar i dvaput više novca i poveli su Venijamina. Zatim su otišli u Egipat i stali pred Josifa.
16Kad je Josif video da je i Venijamin s njima, odmah je rekao čoveku koji je upravljao njegovim domom: „Odvedi ove ljude u kuću, zakolji nešto od stoke i pripremi jelo, jer će ovi ljudi jesti sa mnom u podne.”
17Taj čovek je odmah učinio kako mu je Josif rekao i odveo te ljude u Josifov dom.
18A oni su se uplašili što ih on vodi u Josifov dom, pa su rekli: „Tamo nas vode zbog novca koji je bio stavljen u naše vreće, da bi nasrnuli na nas i napali nas, pa da nas uzmu za robove i otmu nam magarce!”
19Zato su pristupili čoveku koji je upravljao Josifovim domom i obratili mu se na ulazu u kuću,
20rekavši: „Oprosti, gospodaru. Mi smo i ranije dolazili da kupimo hranu.
21Ali kad smo se zaustavili da prenoćimo i otvorili svoje vreće, svaki od nas našao je novac odozgo u svojoj vreći, svoj novac u punoj težini. Zato svojim rukama želimo da ga vratimo.
22A sa sobom smo doneli još novca da kupimo hranu. Mi ne znamo ko nam je stavio novac u vreće.”
23Tada im on reče: „Sve je u redu. Ne bojte se. Vaš Bog i Bog vašeg oca stavio vam je blago u vreće. Vaš novac je stigao k meni.” Zatim im je izveo Simeona.
24Čovek ih je zatim uveo u Josifov dom, doneo vodu da im se operu noge i dao hranu za njihove magarce.
25Oni su pripremili dar za Josifa kad dođe u podne, jer su čuli da će kod njega jesti.
26Kad je Josif ušao u kuću, oni su mu predali dar koji su poneli sa sobom, i pali su ničice pred njim.
27On ih je pitao da li su dobro i zatim je rekao: „Da li je dobro vaš stari otac o kome ste pričali? Da li je još živ?”
28Oni su odgovorili: „Dobro je tvoj sluga, naš otac. Još je živ.” Zatim su se poklonili pred njim i pali ničice.
29Kad je Josif podigao oči i video svog brata Venijamina, sina svoje majke, rekao je: „Da li je ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi pričali?” Zatim je rekao: „Sine, neka Bog bude milostiv prema tebi.”
30Tada je Josif požurio da izađe napolje jer je bio duboko ganut zbog svog brata. Zato je potražio mesto gde bi se isplakao, pa je ušao u jednu odaju gde je mogao da bude sam i tamo se isplakao.
31Posle se umio, izašao iz sobe i savladavajući svoja osećanja rekao: „Poslužite jelo.”
32Zasebno su poslužili i njega i njegovu braću i Egipćane koji su jeli kod njega, jer Egipćani nisu mogli da jedu s Jevrejima, zato što je to Egipćanima bilo nečisto.
33Oni su sedeli pred njim od najstarijeg, prema njegovom pravu koje ima kao prvenac, pa do najmlađeg. I u čudu su se gledali.
34A on je naredio da im se posluže jela koja su bila pred njim, a Venijaminu je dao pet puta više nego svima ostalima. Tako su se oni gostili i pili s njim dok se nisu nasitili.