Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
3
1Solomon je sklopio savez s faraonom, carem Egipta, tako što se oženio njegovom kćeri. Doveo ju je u Davidov grad da tamo živi dok on ne završi svoj dvor, Gospodnji dom i zidine oko Jerusalima.
2Ali narod je prinosio žrtve na uzvišicama, jer do tada još nije bio sagrađen dom Gospodnjem imenu.
3Solomon je voleo Gospoda i živeo je po odredbama svog oca Davida, samo što je na uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.
4Car je otišao u Gavaon da tamo prinese žrtve, jer je to bila najznačajnija uzvišica. Tamo je Solomon prineo na oltaru hiljadu žrtava paljenica.
5U Gavaonu se Gospod pojavio Solomonu noću u snu. Bog mu reče: „Traži šta hoćeš da ti dam.”
6A Solomon reče: „Ti si pokazao veliku milost prema svom sluzi Davidu, mom ocu, jer ti je služio u istini i u pravednosti s čestitim srcem. Pokazivao si mu veliku milost i dao si mu sina da sedi na njegovom prestolu, kao što se danas vidi.
7I sada, Gospode, Bože moj, ti si svog slugu postavio za cara umesto mog oca Davida, a ja sam mlad i još nemam iskustva.
8Tvoj sluga je među tvojim narodom koji si izabrao, narodom koji je toliko velik da se ne može prebrojati niti mu se broj može proceniti.
9Zato daj svom sluzi poslušno srce da može suditi tvom narodu i razlikovati dobro od zla, jer ko može suditi tvom narodu, ovom tvrdoglavom narodu?”
10Gospodu je bilo drago što je Solomon to tražio.
11Bog mu reče: „Zato što si to tražio, a nisi tražio dug život ni bogatstvo ni duše svojih neprijatelja, nego si tražio razboritost da možeš ispravno suditi,
12evo, učiniću po tvojim rečima. Daću ti mudro i razumno srce, da takvog kakav si ti nije bilo ni pre tebe niti će ga posle tebe biti.
13A daću ti i ono što nisi tražio, i bogatstvo i slavu, tako da dokle god si živ neće biti takvog cara kao što si ti.
14Ako budeš hodio mojim putevima i držao se mojih propisa i mojih zapovesti, kao što je hodio i tvoj otac David, produžiću tvoje dane.”
15Tada se Solomon probudio, i gle, bio je to san. Zatim se vratio u Jerusalim, stao pred kovčeg Gospodnjeg saveza i prineo žrtve paljenice i žrtve zajedništva, i priredio gozbu za sve svoje sluge.
16U to vreme došle su dve žene, bludnice, i stale pred cara.
17Jedna od njih reče: „Oprosti, moj gospodaru, ja i ova žena živimo u istoj kući, i ja sam se porodila pored nje u toj kući.
18Trećeg dana posle mog porođaja i ova žena se porodila. Bile smo zajedno i s nama u kući nije bilo nikog drugog. Samo smo nas dve bile u kući.
19Onda je jedne noći sin ove žene umro, jer je legla na njega.
20Ona je ustala usred noći, i dok je tvoja robinja spavala, uzela je mog sina koji je bio uz mene i stavila ga sebi u naručje, a svog mrtvog sina stavila je meni u naručje.
21Kad sam ujutru ustala da podojim svog sina, gle, on je bio mrtav. Ali kad se razdanilo i kad sam ga bolje pogledala, videla sam da to nije moj sin kog sam rodila.”
22Ali druga žena reče: „Nije tako, nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!” Ali prva žena je govorila: „Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!” I tako su se prepirale pred carem.
23Na kraju car reče: „Jedna kaže: ‘Moj sin je ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!’ a druga kaže: ‘Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi’!”
24Car zatim reče: „Donesite mi mač.” I doneli su mač pred cara.
25Car reče: „Rasecite živo dete na dva dela, pa jednu polovinu dajte jednoj, a drugu polovinu drugoj.”
26Tada žena čiji je sin bio živ oseti da joj utroba zadrhta zbog sina, pa reče caru: „Oprosti, moj gospodaru! Dajte njoj živo dete, samo ga nemojte ubiti.” A druga žena reče: „Neka ne bude ni moj ni tvoj. Rasecite ga!”
27Na to car reče: „Dajte živo dete prvoj ženi, nemojte ga ubiti. Ona mu je majka.”
28Svi Izraelci su čuli kakvu je presudu izrekao car i počeli su da se boje cara, jer su videli da je u njemu Božja mudrost da pravedno sudi.