Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
1
1Car David je ostario i zašao u godine, i premda su ga pokrivali mnogim haljinama, nije mogao da se ugreje.
2Zato su mu njegove sluge rekle: „Neka se potraži devojka za našeg gospodara, cara, devica koja će posluživati cara i negovati ga. Neka mu leži u krilu, pa će se naš gospodar, car, sigurno ugrejati.”
3Tako su pošli da traže lepu devojku po svoj izraelskoj zemlji. Na kraju su našli Avisagu Sunamku i doveli je caru.
4Ta devojka je bila izuzetno lepa. Ona je negovala cara i posluživala ga, ali car nije imao odnose s njom.
5U to vreme Adonija, Agitin sin, počeo je da se uzdiže i da govori: „Ja ću biti car!” On je sebi nabavio kola s konjanicima i pedeset ljudi koji su kao njegova straža trčali pred njim.
6Da ga ne bi povredio, otac ga nikada nije ukorio niti ga je pitao: „Zašto to radiš?” Osim toga, bio je veoma lep, a rodio se posle Avesaloma.
7Adonija se povezao s Joavom, Serujinim sinom, i sa sveštenikom Avijatarom, koji su mu pomagali i koji su pristali uz njega.
8Ali sveštenik Sadok i Venaja, Jodajev sin, zatim prorok Natan, Simej, Rej i Davidovi junaci nisu pristali uz Adoniju.
9Posle nekog vremena Adonija je kod kamena Zoeleta, koji je blizu En-Rogila, prineo na žrtvu ovce i goveda i utovljenu telad, i pozvao je svu svoju braću, careve sinove, i sve ljude u Judi, careve sluge.
10Ali nije pozvao proroka Natana, ni Venaju, ni Davidove junake, ni svog brata Solomona.
11Tada Natan reče Vitsaveji, Solomonovoj majci: „Zar nisi čula da je Adonija, Agitin sin, postao car, a naš gospodar David ne zna ništa o tome?
12Zato dođi da ti dam savet, da izbaviš svoju dušu i dušu svog sina Solomona.
13Idi i uđi kod cara Davida i reci mu: ‘Zar se ti, moj gospodaru, care, nisi zakleo svojoj robinji kad si rekao: ‘Tvoj sin Solomon biće car posle mene i on će sedeti na mom prestolu?’ Zašto je onda Adonija postao car?’
14I dok budeš razgovarala s carem, ja ću ući za tobom i potvrdiću tvoje reči.”
15Tako je Vitsaveja otišla kod cara u njegovu odaju. Car je bio veoma star i posluživala ga je Avisaga Sunamka.
16Vitsaveja se poklonila i pala ničice pred carem, a car je upita: „Šta želiš?”
17Ona mu odgovori: „Moj gospodaru, ti si se Gospodom, svojim Bogom, zakleo svojoj robinji: ‘Tvoj sin Solomon biće car posle mene i on će sedeti na mom prestolu.’
18Ali evo, sad je Adonija postao car, a moj gospodar, car, ne zna ništa o tome.
19Prineo je na žrtvu mnogo goveda, utovljene teladi i ovaca, i pozvao je sve careve sinove, sveštenika Avijatara i Joava, zapovednika vojske, ali Solomona, tvog slugu, nije pozvao.
20Sada su moj gospodaru, care, u tebe uprte oči svih Izraelaca, da im kažeš ko će posle tebe sesti na presto mog gospodara, cara.
21Inače će se, kad moj gospodar, car, počine kod svojih praočeva, na mene i na mog sina Solomona gledati kao na prestupnike.”
22Dok je ona još razgovarala s carem, ušao je prorok Natan,
23Odmah su javili caru: „Prorok Natan je ovde.” On je ušao pred cara i poklonio se pred carem licem do zemlje.
24Zatim Natan reče: „Moj gospodaru, care, jesi li ti rekao: ‘Adonija će biti car posle mene i on će sedeti na mom prestolu?’
25Jer je on danas otišao da prinese na žrtvu mnogo goveda, utovljene teladi i ovaca, i pozvao je sve careve sinove, vojne zapovednike i sveštenika Avijatara. I eno, oni jedu i piju s njim i govore: ‘Živeo car Adonija!’
26Ali nije pozvao ni mene, tvog slugu, ni sveštenika Sadoka, ni Venaju, Jodajevog sina, ni Solomona, tvog slugu.
27Ako je tako naredio moj gospodar, car, tada nisi obavestio svog slugu ko će posle tebe sesti na presto mog gospodara, cara.”
28Car David reče: „Pozovite mi Vitsaveju.” Ona uđe i stade pred cara.
29Tada se car zakleo: „Tako živ bio Gospod koji je moju dušu izbavio iz svih nevolja!
30Danas ću učiniti ono za šta sam ti se zakleo Gospodom, Izraelovim Bogom, kad sam rekao: ‘Tvoj sin Solomon biće car posle mene i on će sedeti na mom prestolu umesto mene’.”
31Tada se Vitsaveja pokloni pred carem i pade ničice, licem do zemlje, i reče: „Neka je moj gospodar, car David, živ doveka!”
32Car David reče: „Pozovite mi sveštenika Sadoka, proroka Natana i Venaju, Jodajevog sina.” I oni su došli pred cara.
33Car im reče: „Uzmite sa sobom sluge svog gospodara, stavite mog sina Solomona na moju mazgu i odvedite ga do Giona.
34Neka ga tamo sveštenik Sadok i prorok Natan pomažu za cara nad Izraelom. A vi zatrubite u rog i vičite: ‘Živeo car Solomon!’
35Zatim se vratite za njim, a on neka dođe i sedne na moj presto. On će carovati umesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.”
36Tada Venaja, Jodajev sin, odgovori caru: „Neka bude tako! Tako neka potvrdi Gospod, Bog mog gospodara, cara.
37Kao što je Gospod bio s mojim gospodarem, carem, tako neka bude i sa Solomonom, i neka uzvisi njegov presto još više nego presto cara Davida, mog gospodara.”
38Tako su sveštenik Sadok, prorok Natan, Venaja, Jodajev sin, Hereteji i Feleteji otišli, stavili Solomona na mazgu cara Davida i odveli ga do Giona.
39Sveštenik Sadok je uzeo iz šatora rog s uljem i pomazao Solomona. Zatim su zatrubili u rog, a ceo narod je povikao: „Živeo car Solomon!”
40Onda je ceo narod pošao za njim. Narod je svirao frule i veoma se radovao, tako da se zemlja tresla od njihove vike.
41Adonija i sve zvanice koje su bile s njim čuli su tu viku upravo kad su završili s jelom. Kad je Joav čuo zvuk roga, upitao je: „Kakva je to vika i vreva u gradu?”
42Dok je on još govorio, došao je Jonatan, sin sveštenika Avijatara. Adonija reče: „Dođi, jer si ti čestit čovek i nosiš dobru vest.”
43Ali Jonatan odgovori Adoniji: „Ne nosim dobru vest! Naš gospodar, car David, postavio je Solomona za cara.
44Car je poslao s njim sveštenika Sadoka, proroka Natana, Venaju, Jodajevog sina, Hereteje i Feleteje, i oni su ga stavili na carevu mazgu.
45Sveštenik Sadok i prorok Natan pomazali su ga kod Giona za cara, a zatim su svi otišli odande radujući se, i sav se grad uskomešao. To je vika koju ste čuli.
46Solomon je već seo na carski presto.
47A i careve sluge došle su da požele dobro našem gospodaru, caru Davidu, govoreći: ‘Neka tvoj Bog proslavi Solomonovo ime više od tvog imena i neka uzvisi njegov presto više od tvog prestola!’ Tada se car poklonio na svojoj postelji.
48Car je još rekao: ‘Neka je blagoslovljen Gospod, Izraelov Bog, koji je danas dao da svojim očima vidim ko će sedeti na mom prestolu’!”
49Tada su sve Adonijine zvanice zadrhtale od straha. Onda su ustali i otišli svaki svojim putem.
50I Adonija se uplašio Solomona. Zato je ustao i otišao pa se uhvatio za rogove oltara.
51Tada su Solomonu javili: „Adonija se uplašio cara Solomona, i eno ga, uhvatio se za rogove oltara i rekao: ‘Neka mi se car Solomon najpre zakune da svog slugu neće pogubiti mačem’.”
52A Solomon reče: „Ako se pokaže kao čestit čovek, neće mu ni dlaka s glave pasti na zemlju. Ali ako se zlo nađe na njemu, poginuće.”
53Tada je car Solomon poslao svoje sluge da ga odvedu od oltara. On je došao i poklonio se caru Solomonu, a Solomon mu reče: „Idi svojoj kući.”