Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
24
1Gospod se ponovo žestoko razgnevio na Izraelce kada je David bio naveden da prebroji Izrael i Judu.
2Tako je car rekao Joavu, svom zapovedniku vojske: „Obiđi sva Izraelova plemena, od Dana do Virsaveje, i popišite narod da znam koliko ga ima.”
3Ali Joav je rekao caru: „Neka Gospod, tvoj Bog, doda ovom narodu još sto puta ovoliko koliko ga sad ima i neka to moj gospodar, car, vidi svojim očima. Ali zašto moj gospodar, car, želi da učini tako nešto?”
4Ali careva reč je bila jača od Joavove reči i od reči vojnih zapovednika, i tako su Joav i vojni zapovednici otišli od cara da popišu izraelski narod.
5Prešli su Jordan i ulogorili se kod Aroira, desno od grada koji se nalazio u dolini, a zatim su krenuli prema Gadovim sinovima i Jaziru.
6Onda su došli u Galad i zemlju Tahtih-Odsiju, nastavili do Dan-Jana, a onda skrenuli prema Sidonu.
7Zatim su došli u utvrđeni grad Tir i u sve gradove Jeveja i Hananaca, a svoj su put završili u Judinom Negevu, u Virsaveji.
8Tako su obišli svu zemlju i posle devet meseci i dvadeset dana stigli u Jerusalim.
9Joav je dao caru broj popisanog naroda: Izraelovih sinova bilo je osamsto hiljada ratnika naoružanih mačem, a Judinih ljudi petsto hiljada.
10Ali Davida je počelo da osuđuje srce nakon što je prebrojao narod. Zato David reče Gospodu: „Mnogo sam zgrešio što sam to učinio. Molim te, Gospode, oprosti ovaj greh svom sluzi, jer sam veoma bezumno postupio.”
11Kad je David ujutru ustao, Gospodnja reč je došla proroku Gadu, Davidovom videocu:
12„Idi i reci Davidu: ‘Ovako kaže Gospod: Tri stvari stavljam pred tebe, a ti izaberi šta da ti od toga učinim’.”
13Gad je došao kod Davida i rekao mu: „Hoćeš li da u tvojoj zemlji bude sedam godina gladi ili da tri meseca bežiš pred svojim neprijateljima, a da te oni progone, ili da tri dana bude pošast u tvojoj zemlji? Sada dobro razmisli šta ću odgovoriti onom ko me šalje.”
14David je rekao Gadu: „Na velikoj sam muci. Neka padnemo u Gospodnje ruke, jer je njegovo milosrđe veliko, samo da ne padnem ljudima u ruke!”
15Gospod je pustio pošast na Izrael od jutra do određenog vremena, tako da je pomrlo sedamdeset hiljada ljudi od Dana do Virsaveje.
16Anđeo je pružio ruku prema Jerusalimu da ga opustoši, ali je Gospodu bilo žao zbog te nevolje, pa je rekao anđelu koji je ubijao narod: „Dosta! Spusti sada svoju ruku.” Gospodnji anđeo bio je kod gumna Orne Jevusejina.
17Kada je David video anđela kako ubija narod, rekao je Gospodu: „Ja sam zgrešio i ja sam zlo učinio. Ali šta su ove ovce učinile? Molim te, neka tvoja ruka dođe na mene i na dom mog oca.”
18Tada je Gad još istog dana došao kod Davida i rekao mu: „Idi i podigni Gospodu oltar na gumnu Orne Jevusejina.”
19David je otišao po Gadovoj reči, kako mu je Gospod zapovedio.
20Kad je Orna pogledao i video cara i njegove sluge kako idu prema njemu, odmah je došao i poklonio se caru licem do zemlje.
21Orna je upitao: „Zašto je moj gospodar, car, došao kod svog sluge?” A David je odgovorio: „Da od tebe kupim to gumno i podignem oltar Gospodu, kako bi prestala pošast u narodu.”
22Tada Orna reče Davidu: „Neka ga uzme moj gospodar, car, i neka prinese na žrtvu šta god želi. Evo goveda za žrtvu paljenicu, a za drva uzmi vršalicu, plug i jaram.
23Sve to tebi, caru, Orna poklanja.” Zatim Orna reče caru: „Neka ti Gospod, tvoj Bog, bude milostiv.”
24Ali car reče Orni: „Ne, hoću to da kupim od tebe za novac. Neću prinositi Gospodu, svom Bogu, žrtve paljenice koje ništa ne koštaju.” Tako je David kupio gumno i goveda za pedeset sikala srebra.
25David je tu podigao oltar Gospodu i prineo mu žrtve paljenice i žrtve zajedništva. Tako je Gospod uslišio usrdne molitve za zemlju i prestala je pošast u Izraelu.