Knjiga o sudijamaInformacije o knjizi
Šofetim
6
1Izraelovi sinovi su ponovo počeli da čine ono što je zlo u Gospodnjim očima. Zato ih je Gospod predao u ruke Madijancima na sedam godina.
2Ruka Madijanaca bila je teška nad Izraelom. Izraelovi sinovi su zbog Madijanaca načinili sebi podzemna skladišta u brdima i sklanjali se po pećinama i vrletima.
3Kada bi Izraelci zasejali njive, došli bi Madijanci, Amaličani i narodi sa istoka i napali ih.
4Oni bi se ulogorili na njihovoj zemlji i uništili useve sa zemlje sve do Gaze. Ne bi ostavili u Izraelu ni hrane, ni sitne stoke, ni goveda, ni magaraca.
5Dolazili su sa svojom stokom i sa svojim šatorima. Bilo ih je tako mnogo kao skakavaca; nije bilo broja ni njima ni njihovim kamilama. Dolazili su u zemlju da je unište.
6Tako je zbog Madijanaca Izrael upao u veliku bedu, pa su Izraelovi sinovi počeli da prizivaju Gospoda da im pomogne.
7Kada su zbog Madijanaca Izraelovi sinovi prizvali Gospoda da im pomogne,
8Gospod je poslao Izraelovim sinovima jednog čoveka, proroka, i rekao im: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta i izbavio sam vas iz doma robovanja.
9Izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruku svih vaših tlačitelja i terao sam ih ispred vas i dao sam vam njihovu zemlju.
10Još sam vam rekao: ‘Ja sam Gospod, vaš Bog. Ne služite bogovima Amoreja u čijoj zemlji živite.’ Ali vi niste poslušali moj glas.”
11Zatim je došao Gospodnji anđeo i seo pod veliko stablo u Ofri koje je pripadalo Joasu iz Avijezerove porodice. Njegov sin Gedeon vršio je pšenicu u vinskoj presi da bi je što pre sklonio od Madijanaca.
12Tada mu se pojavi Gospodnji anđeo i reče mu: „Gospod je s tobom, hrabri junače.”
13A Gedeon ga upita: „Oprosti, gospodaru, ali ako je Gospod s nama, zašto nas je snašlo sve ovo i gde su sva njegova čuda o kojima su nam pričali naši očevi kad su govorili: ‘Zar nas Gospod nije izveo iz Egipta?’ Ali sad nas je Gospod napustio i predao nas u ruke Madijancima.”
14Tada se Gospod okrenu prema njemu i reče: „Ti si snažan i izbavićeš Izrael iz madijanskih ruku. Ne šaljem li te ja?”
15A Gedeon ga upita: „Oprosti, Gospode, ali čime ću izbaviti Izrael? Evo, moja porodica je najmanja u Manasijinom plemenu, a ja sam najneznatniji u kući svog oca.”
16Ali Gospod mu odgovori: „Ja ću biti s tobom i zato ćeš pobiti Madijance kao da su jedan čovek.”
17Tada Gedeon reče: „Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak po kome ću znati da zaista ti govoriš sa mnom.
18Molim te, ostani ovde, a ja idem da ti donesem dar i stavim ga pred tebe.” A on mu odgovori: „Sedeću ovde dok se ne vratiš.”
19Tada je Gedeon otišao i pripremio jare i zamesio beskvasne hlebove od jedne efe brašna. Meso je stavio u korpu, a čorbu je sipao u lonac, pa je to doneo kod njega pod veliko stablo i postavio.
20Tada mu anđeo Božji reče: „Uzmi meso i beskvasne hlebove, pa ih stavi na onu veliku stenu, a čorbu prospi.” On učini tako.
21Tada Gospodnji anđeo pruži vrh štapa koji je držao u ruci i dodirnu meso i beskvasne hlebove. Iz stene planu vatra koja spali meso i beskvasne hlebove, a Gospodnji anđeo nestade ispred njegovih očiju.
22Tada Gedeon shvati da je to bio Gospodnji anđeo. Onda reče: „Jao, Gospode! Video sam anđela tvoga, Gospode, licem u lice!”
23A Gospod mu reče: „Mir tebi. Ne plaši se. Nećeš umreti.”
24Gedeon je na tom mestu sagradio Gospodu oltar koji sve do danas nosi ime Jahve-Šalom. On još uvek stoji u Ofri, koja pripada Avijezerovoj porodici.
25Te noći Gospod mu reče: „Uzmi junca od svog oca, drugog junca od sedam godina, i sruši Valov oltar koji ima tvoj otac i poseci obredno deblo koje je pored njega.
26Zatim podigni oltar Gospodu, svom Bogu, na vrhu ovog utvrđenja, slažući kamenje u redove. Onda iseci obredno deblo i na tim drvima prinesi tog drugog junca kao žrtvu paljenicu.”
27Tada Gedeon uze deset ljudi od svojih slugu i učini kako mu je Gospod rekao. Ali pošto se bojao doma svog oca i ljudi iz grada, nije to učinio danju, već noću.
28Kada su sutradan ljudi iz grada kao i obično rano ustali, gle, Valov oltar je bio srušen i obredno deblo pored njega posečeno, a onaj junac bio je prinesen na novom oltaru.
29Tada su jedni druge pitali: „Ko je to uradio?” I počeli su da se raspituju i da traže. Na kraju su rekli: „To je uradio Gedeon, Joasov sin.”
30Tada su ljudi iz grada rekli Joasu: „Izvedi svog sina da se pogubi, jer je srušio Valov oltar i posekao obredno deblo koje je bilo pored njega.”
31Joas je svima koji su ustali protiv njega rekao: „Zar ćete vi braniti Vala? Zar ćete ga vi spasti? Ko stane na njegovu stranu, neka se još ovog jutra pogubi. Ako je Bal pravi bog, neka se sam brani zato što mu je neko srušio oltar.”
32Tog dana on je Gedeonu dao ime Jeroval, rekavši: „Neka se Val sam brani jer mu je neko srušio oltar.”
33Svi Madijanci, Amaličani i narodi sa istoka okupili su se kao jedan, prešli u jezraelsku dolinu i tamo se ulogorili.
34Gospodnji Duh obuzeo je Gedeona i on je zatrubio u rog, a Avijezerova porodica se okupila oko njega.
35Zatim je poslao glasnike po celom Manasijinom plemenu pa su se i oni okupili oko njega. Poslao je glasnike i po Asirovom, Zavulonovom i Neftalimovom plemenu, pa su i oni izašli pred njega.
36Tada Gedeon reče Bogu: „Ako ćeš preko mene izbaviti Izrael, kao što si i obećao,
37evo, ostaviću runo na gumnu. Ako rosa bude samo na runu, a sva zemlja bude suva, onda ću znati da ćeš preko mene izbaviti Izrael, kao što si i obećao.”
38Tako je i bilo. Kada je sutra rano ustao, iscedio je runo u kom je bilo toliko rose da je njome napunio jednu veliku posudu.
39Gedeon ponovo reče Bogu: „Nemoj se gneviti na mene, već mi dopusti da još jednom progovorim. Molim te, dopusti mi još jednom da proverim šta će biti s runom. Molim te, neka samo runo bude suvo, a po svoj zemlji neka bude rosa.”
40Bog je te noći tako i učinio. Samo je runo bilo suvo, a po svoj zemlji bila je rosa.