Rimljanima poslanicaInformacije o knjizi
4
1Dakle, šta ćemo reći o Avramu, našem praocu po telu?
2Da je Avram zbog svojih dela bio proglašen pravednim, imao bi čime da se hvali, ali ne pred Bogom.
3Jer šta kaže Pismo? „Avram je verovao Gospodu, i on ga je zbog toga smatrao pravednim.”
4A onome ko radi, plata se ne smatra darom, nego nečim što mu se duguje.
5Ali čoveka koji se ne uzda u ono što radi, nego veruje u onoga koji bezbožnika proglašava pravednim, on smatra pravednim zbog njegove vere.
6Tako i David govori o sreći čoveka koga Bog smatra pravednim nezavisno od njegovih dela:
7„Srećni su oni kojima su bezakona dela oproštena i kojima su gresi pokriveni.
8Srećan je čovek kome Gospod ne uračunava greh.”
9Da li je, dakle, ova sreća samo za obrezane ili i za neobrezane? Jer kažemo: „Avrama je Bog zbog njegove vere smatrao pravednim.”
10A pod kakvim okolnostima je počeo da ga smatra takvim? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
11I primio je znak - obrezanje kao pečat pravednosti koju je stekao zbog vere koju je imao još dok je bio neobrezan, da bude otac svima koji kao neobrezani veruju, kako bi ih Bog smatrao pravednima,
12i da bude otac obrezanom potomstvu, ne samo onima koji se drže obrezanja nego i onima koji kao neobrezani idu stopama te vere koju je imao naš otac Avram.
13Jer obećanje da će biti naslednik sveta nije Avramu ili njegovom potomstvu dato na temelju zakona, nego na temelju pravednosti koju je stekao zbog svoje vere.
14Jer ako su naslednici oni koji se drže zakona, vera je postala beskorisna i obećanje je poništeno.
15U stvari, Zakon donosi Božji gnev, a gde nema zakona, nema ni prestupa.
16Dakle, obećanje je dato zbog vere, po blagodati, i osigurano je svom njegovom potomstvu, ne samo onom koje se drži Zakona nego i onom koje se drži Avramove vere. (On je otac svih nas,
17kao što je napisano: „Postavljam te za oca mnogih naroda.”) To je bilo pred onim u koga je verovao, pred Bogom, koji oživljava mrtve i govori o onome što se još nije dogodilo kao da se već dogodilo.
18Iako nije imao razloga da se nada, on je imao nadu, pa je verovao da će postati otac mnogih naroda, kao što je bilo rečeno: „Toliko će biti tvog potomstva.”
19I vera mu nije oslabila, premda je znao da mu je telo već mrtvo, jer mu je bilo oko sto godina, i da je Sarina materica mrtva.
20Ali zbog Božjeg obećanja nije se pokolebao niti je izgubio veru, nego je bio ojačan svojom verom i dao je slavu Bogu,
21i bio je potpuno uveren da on može učiniti ono što je obećao.
22Zato ga je on smatrao pravednim.
23I da ga je smatrao pravednim nije napisano samo radi njega
24nego i radi nas kojima je određeno da budemo smatrani pravednima, jer verujemo u onoga koji je iz mrtvih vaskrsnuo Isusa, našeg Gospoda,
25koji je bio predat radi naših prestupa i vaskrsnut da bismo mi bili proglašeni pravednima.