Rimljanima poslanicaInformacije o knjizi
2
1Zato nemaš izgovora, čoveče koji sudiš, ko god da si. Jer u onome u čemu sudiš drugome, osuđuješ samog sebe, budući da ti koji sudiš činiš to isto.
2A znamo da će Bog suditi po istini onima koji čine takve stvari.
3Zar misliš, čoveče koji sudiš onima koji čine takve stvari, a sam to radiš, da ćeš izbeći Božji sud?
4Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrote i uzdržljivosti i dugog trpljenja, ne shvatajući da te Božja dobrota vodi do pokajanja?
5Nego svojom tvrdokornošću i nepokajničkim srcem navlačiš na sebe gnev za dan gneva i otkrivanja Božjeg pravednog suda.
6A Bog će svakome vratiti po njegovim delima:
7Onima koji ustrajnošću u dobrim delima traže slavu i čast i neraspadljivost - večni život.
8A svadljivce i nepokorne istini, a pokorne nepravdi, čeka srdžba i gnev,
9nevolja i muka. To čeka svakog čoveka koji čini zlo, najpre Judejca, a onda i Grka.
10A slava, čast i mir čeka svakoga ko čini dobro, najpre Judejca, a onda i Grka.
11Jer kod Boga nema pristrasnosti.
12Zaista, svi koji su sagrešili nemajući zakon, propašće iako nisu imali zakon, a svi koji su sagrešili pod zakonom, biće suđeni po zakonu.
13Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji samo slušaju zakon, nego će pravednima biti proglašeni oni koji izvršavaju zakon.
14Jer kad se neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi drže onoga što je u zakonu, onda su oni sami sebi zakon, premda nemaju zakon.
15Oni pokazuju da je ono što nalaže zakon zapisano u njihovom srcu, a o tome svedoči i njihova savest i u svojim mislima bivaju optuženi ili pak opravdani.
16Sve će se to pokazati u dan u koji će Bog preko Hrista Isusa suditi onome što je sakriveno u ljudima, po dobroj vesti koju objavljujem.
17Ako ti sebe nazivaš Judejcem i oslanjaš se na zakon i ponosiš se Bogom
18i poznaješ njegovu volju i umeš da prepoznaš šta je najvrednije jer si poučen iz Zakona,
19i uveren si da si vođa slepima, svetlost onima koji su u tami,
20vaspitač nerazumnih, učitelj dece i da imaš osnove znanja i istine u Zakonu
21zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samog sebe? Zar ti, koji propovedaš: „Ne ukradi”, kradeš?
22Zar ti koji kažeš: „Ne učini preljubu”, činiš preljubu? Zar ti, kome su mrski idoli, pljačkaš hramove?
23Zar ti, koji se ponosiš zakonom, obeščašćuješ Boga prestupanjem Zakona?
24Jer, kao što je napisano, „zbog vas se među neznabošcima huli na Božje ime”.
25Naime, obrezanje koristi samo ako izvršavaš zakon, ali ako prestupaš zakon, tvoje obrezanje je postalo neobrezanje.
26Dakle, ako se neobrezani pridržava pravednih zahteva Zakona, zar se njegovo neobrezanje neće smatrati obrezanjem?
27I onaj ko je poreklom neobrezan, a izvršava Zakon, sudiće tebi koji, iako imaš pisani zakon i obrezanje, prestupaš zakon.
28Jer pravi Judejac nije onaj koji je to spolja niti je pravo obrezanje ono koje je spolja, na telu,
29nego je pravi Judejac onaj ko je to iznutra i njegovo obrezanje je obrezanje srca po Duhu, a ne po slovu. On ne dobija pohvalu od ljudi, nego od Boga.