PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
77
1Glasom svojim zavapiću Bogu, glasom svojim zavapiću Bogu, i on će uho svoje k meni prignuti.
2U dan nevolje svoje Gospoda tražim. Noću ruke neumorno pružam, duša moja neda se utešiti.
3Spominjaću Boga, i biću pun nemira; zamisliću se i klonuću duhom.
4Ti ne daš da se spuste kapci moji, uznemiren sam, da govorim ne mogu.
5Razmišljam o danima davnim, o godinama prošlosti daleke.
6Setiću se muzike struna svojih u noći, u srcu svome razmišljaću, u misli će duh moj utonuti.
7Zar će nas Gospod doveka odbacivati, i zar mu nikada više po volji nećemo biti?
8Zar je zauvek nestala ljubav njegova? Zar je reč njegova propala za sve buduće naraštaje?
9Zar je Bog zaboravio milostiv biti? Zar je u gnevu uskratio milosrđe svoje?
10Zar ću govoriti: „To me probada, to što se promenila desnica Svevišnjega?”
11Sećaću se dela koja je Gospod činio, sećaću se čudesnih dela tvojih iz davnina.
12Duboko ću razmišljati o svim delima tvojim, promišljaću o postupcima tvojim.
13Put se tvoj, Bože, na svetom mestu nalazi. Koji je bog velik kao naš Bog?
14Ti si Bog koji čudesna dela činiš. Snagu si svoju obznanio među narodima.
15Mišicom svojom narod si svoj izbavio, sinove Jakovljeve i Josifove.
16Vode su te videle, Bože, vode su te videle i teške su ih boli obuzele. I bezdani su se vodeni uzburkali.
17Oblaci su gromoglasno vodu izlili, nebeski su oblaci glas pustili. I strele su tvoje na sve strane letele.
18Gromovi su tvoji tutnjali poput točkova bojnih kola, munje su obasjale zemaljsko tlo, zemlja se uzdrmala i zatresla.
19Kroz more je išao put tvoj, kroz mnoge vode prolazila je staza tvoja, i trag se tvoj nije poznavao.
20Narod svoj si kao stado vodio, rukom Mojsijevom i Aronovom.