PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
74
1Bože, zašto si nas zauvek odbacio? Zašto je gnev tvoj planuo na stado paše tvoje?
2Seti se zbora svoga koji si davno stekao, plemena koje si otkupio u nasledstvo svoje, ove gore Sion na kojoj si prebivao.
3Kreni k ruševinama vekovnim. Na tom svetom mestu, neprijatelj je sve razrušio.
4Riču neprijatelji tvoji usred tvog mesta sastajanja. Svoje su znakove postavili kao oznake.
5Zna se da su poput onih što po gustoj šumi visoko sekirama zamahuju.
6I sve u tvom svetom mestu razbijaju sekirom i maljem.
7Vatri su predali svetilište tvoje. Do zemlje su oskrnavili prebivalište imena tvoga.
8Zajedno s potomstvom svojim u srcu svom su govorili: „Sva sastajališta Božja u zemlji treba da se spale.”
9Ne vidimo više znakove svoje, proroka više nema, a niko među nama ne zna dokle.
10Dokle će ti se, Bože, protivnik rugati? Zar će neprijatelj doveka ime tvoje prezirati?
11Zašto ustežeš ruku svoju, desnicu svoju, koju si izvukao iz nedara svojih, i puštaš da ginemo?
12Ali Bog je Car moj od davnina, veličanstveno spasenje on usred zemlje donosi.
13Snagom svojom more si uzburkao, smrskao si glave morskim nemanima u vodama.
14Ti si zdrobio glave levijatanu. Dao si ga za hranu ljudima, onima što žive u krajevima bezvodnim.
15Ti si otvorio izvore i bujice, ti si isušio reke što su stalno tekle.
16Tvoj je dan i tvoja je noć. Ti si postavio sunce, izvor svetlosti.
17Ti si odredio sve granice zemlji, leto i zimu ti si postavio.
18Seti se ovoga: neprijatelj se rugao, Gospode, i bezuman je narod prezirao ime tvoje.
19Ne daj zveri dušu grlice svoje. Život nevoljnika svojih nemoj zauvek zaboraviti.
20Na savez svoj pogledaj, jer su mračna mesta na zemlji puna prebivališta nasilničkih.
21Neka se onaj ko je potlačen ne vrati ponižen. Neka nevoljnik i ubogi hvale ime tvoje.
22Ustani, Bože, i vodi parnicu svoju. Seti se kako ti se bezumnik rugao po ceo dan.
23Ne zaboravi glas neprijatelja svojih. Vika onih koji ustaju na tebe diže se neprestano.