PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
73
1Bog je zaista dobar prema Izraelu, prema onima koji su čistog srca.
2A noge moje zamalo nisu s puta zašle, koraci se moji umalo nisu okliznuli.
3Jer sam počeo da zavidim hvalisavcima, videvši mir zlih ljudi.
4Jer ne znaju za boli smrtne, stomaci su im ugojeni.
5Ne znaju šta su muke smrtnoga čoveka, i ne muče se kao drugi ljudi.
6Zato je njima oholost poput ogrlice, nasilje ih pokriva kao odeća.
7Od debljine oko im je podbulo, nadmašili su i zamisli srca svoga.
8Rugaju se i o zlu pričaju, o prevari nadmeno govore.
9Hvalisanje njihovo do neba doseže, a jezik njihov zemlju obilazi.
10Zato on vraća narod, i obilje vode za njih se izliva.
11Oni govore: „Kako će Bog saznati? Kako zna Svevišnji?”
12Gle, zli su doveka spokojni. Imetak sebi zgrću.
13Zaista, uzalud sam srce svoje očistio, i nevinošću prao ruke svoje.
14Zlo me po ceo dan pogađa, svakog jutra opomenu dobijam.
15Da sam rekao: „I ja ću tako govoriti”, naraštaj sinova tvojih tada bih izneverio.
16Razmišljao sam da bih sve to shvatio, ali je to bilo teško u očima mojim,
17sve dok nisam otišao u veličanstveno svetilište Božje. Jer sam hteo da razumem kakva ih budućnost čeka.
18Zaista ih na klizavo tlo postavljaš. U propast ih obaraš.
19U trenu strašan prizor postaju! Kraj im dolazi, od strahota iznenadnih nestaju!
20Kao što čovek prezire san nakon buđenja, tako ćeš ti, Gospode, kad ustaneš prezreti položaj njihov.
21Jer mi je u srcu bila gorčina, oštar bol probadao je bubrege moje.
22Nerazuman sam bio i nisam mogao shvatiti; poput životinje bio sam u očima tvojim.
23Ali ja sam uvek s tobom, ti prihvataš desnicu moju.
24Savetom svojim vodićeš me, a posle ćeš me u slavu uvesti.
25Koga imam ja na nebu? Osim tebe, druge radosti ja na zemlji nemam.
26Klonulo je telo moje i srce moje. Bog je stena srca moga i nasledstvo moje doveka.
27Jer gle, oni koji odstupaju od tebe propašće. Ti ćeš ućutkati svakog ko ti neveru čini ostavljajući te.
28A meni je dobro biti blizu Boga. Gospod je utočište moje. Objaviću sva dela tvoja.