PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
105
1Zahvaljujte Gospodu, prizivajte ime njegovo, objavljujte među narodima dela njegova!
2Pevajte mu, pesmom ga hvalite, razmišljajte o svim čudesnim delima njegovim!
3Dičite se svetim imenom njegovim! Neka se raduje srce onih koji Gospoda traže!
4Tražite Gospoda i snagu njegovu! Stalno tražite lice njegovo!
5Sećajte se čudesnih dela koja je učinio, čuda njegovih i zakona iz usta njegovih,
6vi, potomstvo Avrama, sluge njegovog, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi.
7On je Gospod, Bog naš. Zakoni su njegovi po svoj zemlji.
8On će se doveka sećati svog saveza, reči koju je zapovedio, kroz hiljadu naraštaja,
9saveza koji je sklopio s Avramom, i zakletve svoje Isaku,
10koju je postavio kao propis Jakovu, kao trajan savez sa Izraelom,
11govoreći: „Tebi ću dati zemlju hanansku, u nasledstvo ću vam je dati.”
12Bilo je to kad ih je malo bilo, da, veoma malo, i kad su stranci u njoj bili.
13Išli su od naroda do naroda, od jednog carstva do drugog naroda.
14Nikome nije dao da ih prevari, nego je zbog njih careve ukoravao,
15govoreći: „Ne dirajte pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla.”
16Dozvao je glad na zemlju; sve je zalihe hleba uništio.
17Pred njima je poslao čoveka, koji je bio u ropstvo prodan, Josifa.
18Okovima su stegli noge njegove, u lance gvozdene dospela je duša njegova.
19Dok se nije ispunila reč izrečena, reč ga je Gospodnja pročistila.
20Car je naredio da ga oslobode, vladar nad narodima, da ga puste.
21Postavio ga je za gospodara doma svoga, i za vladara nad svim imanjem svojim,
22da veže knezove njegove po volji duše svoje, i da uči mudrosti čak i starce njegove.
23Izrael je došao u Egipat, Jakov se naselio u zemlji Hamovoj.
24A Bog je narod svoj veoma umnožio, sve dok ga nije učinio moćnijim od neprijatelja njegovih.
25Okrenuo je srce njihovo da zamrze narod njegov, da se lukavo okome na sluge njegove.
26Poslao je Mojsija, slugu svoga, i Arona, koga je izabrao.
27Oni su među njima pokazali znakove njegove, i čuda u zemlji Hamovoj.
28Poslao je tamu i smračilo se. I nisu se pobunili protiv reči njegovih.
29U krv je pretvorio vode njihove, i pomorio je ribe njihove.
30Od žaba je vrvela zemlja njihova. I odaje careva njihovih.
31Rekao je da obadi dođu, komarci u sve krajeve njihove.
32Umesto kiše na njih je grad poslao, oganj plameni na zemlju njihovu.
33Udario je loze njihove i smokve njihove, i polomio drveće u krajevima njihovim.
34Rekao je da dođu skakavci, mladi skakavci bez broja.
35Oni su pojeli sve bilje u zemlji njihovoj, pojeli su i rod u poljima njihovim.
36Zatim je pobio sve prvorođeno u zemlji njihovoj, sve prvence njihove.
37A svoj je narod izveo sa srebrom i zlatom. U plemenima njegovim niko putem nije posrtao.
38Egipat se obradovao odlasku njihovom, jer ga je strah od njih obuzeo.
39A Bog je oblak razastro kao zavesu, i poslao je vatru da svetli noću.
40Molili su ga, i poslao im je prepelice, hlebom s neba sitio ih je.
41Otvorio je stenu i vode su potekle, kao reka potekle su krajevima bezvodnim.
42Jer se setio svete reči svoje koju je dao Avramu, sluzi svome.
43I izveo je narod svoj u veselju, izabranike svoje uz radosno klicanje.
44Dao im je zemlju drugih naroda. Plodove rada drugih naroda oni su uzeli,
45da bi se držali propisa njegovih i zakona njegovih. Hvalite Gospoda!