PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
104
1Blagosiljaj Gospoda, dušo moja! Gospode, Bože moj, veoma si velik! Odenuo si se slavom i veličanstvom,
2ogrnuo si se svetlošću kao plaštem, razapeo si nebesa kao šator,
3grede gornjih odaja svojih na vodama podižeš, od oblaka činiš kola svoja, na krilima vetra hodiš,
4anđele svoje vetrovima činiš, sluge svoje vatrom koja proždire.
5Utvrdio si zemlju na temeljima njenim, nikad se ona poljuljati neće, u svu večnost.
6Prekrio si je bezdanom vodenim kao haljinom. Vode su stajale iznad gora.
7Od pretnje tvoje počele su bežati, od tutnjave gromova tvojih prestravljene su pobegle,
8na mesto koje si za njih utvrdio. Gore su se podigle, doline su se spustile,
9među si postavio koju neće preći, da ne bi opet zemlju prekrile.
10Izvore šalješ po dolinama, među gorama oni teku.
11Na njima se napajaju sve životinje poljske, zebre u njima gase žeđ svoju.
12Iznad njih ptice nebeske počivaju, iz gustog lišća razleže se poj njihov.
13Gore natapaš iz gornjih odaja svojih. Plodovima dela tvojih zemlja se siti.
14Ti puštaš da niče zelena trava za stoku, i bilje za potrebe ljudi, daješ da iz zemlje hrana niče.
15Daješ vino da veseli srce čovekovo, i ulje od kog se lice sjaji, i hleb što krepi srce čoveka smrtnog.
16Sita su stabla Gospodnja, livanski kedrovi koje je posadio,
17na kojima ptice gnezda svoja svijaju. Roda se gnezdi na stablima smreke.
18Gore visoke su za kozoroge, litice su zaklon zečevima.
19Načinio si mesec za određivanje vremena, sunce zna gde treba zaći.
20Ti tamu stvaraš i noć pada, tada se sve zveri šumske kreću.
21Mladi lavovi riču za plenom, i hranu svoju od Boga traže.
22Kad sunce grane oni se povlače, i ležu u skrovišta svoja.
23A čovek na posao kreće i na rad svoj sve do večeri.
24Kako je mnogo dela tvojih, o Gospode! Sva si ih mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvoga.
25U moru, tako velikom i širokom, vrve životinje bez broja, stvorenja mala i velika.
26Po njemu i brodovi plove. Načinio si levijatana da se u njemu igra.
27Svi oni na tebe čekaju da im hranu daš na vreme.
28Ti im daješ, oni uzimaju. Otvaraš ruku svoju, nasite se dobra.
29Okreneš li lice svoje, smetu se. Uzmeš li im duh, umiru, i u prah se svoj vraćaju.
30Pošalješ li duh svoj, nastaju. Ti obnavljaš lice zemlji.
31Slava Gospodnja trajaće, doveka. Radovaće se Gospod delima svojim.
32On pogleda zemlju, i ona se zatrese, dotakne gore, i one se zadime.
33Pevaću Gospodu celog svog života, pesmom ću hvaliti Boga svoga dokle god me bude.
34Neka ugodno bude razmišljanje moje o njemu. Ja ću se radovati Gospodu.
35Grešnici će biti zbrisani sa zemlje, zlih više neće biti. Blagosiljaj Gospoda, dušo moja! Hvalite Gospoda!