Knjiga propovednikovaInformacije o knjizi
Kohelet
2
1Rekao sam u srcu svome: „Hajde da okušam veselje i da uživam u dobru.” Ali gle, i to je bila ispraznost.
2Za smeh sam rekao: „Ludost!” i za veselje: „Čemu to?”
3Istraživao sam srcem svojim šta je bezumlje tako što sam telo veselio vinom, ali pri tome sam srce vodio mudrošću, da bih video kakvu dobrobit donosi sinovima ljudskim ono što čine pod nebesima sve dane života svoga.
4Velika sam dela učinio. Sagradio sam sebi kuće, zasadio vinograde.
5Napravio sam sebi vrtove i parkove, i zasadio u njima voćke svakojake.
6Napravio sam sebi jezera da iz njih zalivam šume, da drveće raste.
7Doveo sam sluge i sluškinje, i imao sam sluge rođene u kući mojoj. Imao sam i mnogo stoke, krupne i sitne, više od svih koji su pre mene bili u Jerusalimu.
8Nakupio sam sebi srebra i zlata, i blaga careva i pokrajina. Nabavio sam sebi pevače i pevačice i okusio sam najveće zadovoljstvo sinova ljudskih - ženu, mnogo žena.
9I postao sam veći i silniji od svih koji su pre mene bili u Jerusalimu. A mudrost me moja nije ostavila.
10I što god su oči moje poželele, nisam im uskratio. Ni srcu svome nisam uskratio nikakvo veselje, jer se srce moje radovalo svakom mom trudu, i to mi je bila nagrada za sav moj trud.
11A kad sam se osvrnuo na sva dela svoja koja su učinile ruke moje i na sav naporan posao u kom sam se trudio, uvideo sam da je sve to bila ispraznost i trčanje za vetrom, i od svega toga nije bilo nikakve koristi pod suncem.
12I odlučio sam da upoznam mudrost i ludost i bezumlje. Jer šta može učiniti običan čovek koji će doći posle cara? Samo ono što je već učinjeno.
13I spoznao sam da je mudrost bolja od bezumlja, kao što je svetlost bolja od tame.
14Mudar jasno vidi, a bezumnik ide po mrklom mraku. Ali spoznao sam i to da sve njih na kraju zadesi isto.
15I rekao sam u srcu svome: „Ono što će zadesiti bezumnika, to će zadesiti i mene.” Zašto sam onda bio mudar, suviše mudar? I rekao sam u srcu svome: „I to je ispraznost.”
16Jer sećanje na mudroga ne traje ništa duže od sećanja na bezumnika. U danima koji dolaze svako će biti zaboravljen. I kako će umreti mudar čovek? Isto kao i bezumnik.
17I omrzao mi je život, jer mi se čini mučnim ono što se radi pod suncem, jer je sve ispraznost i trčanje za vetrom.
18I omrzlo mi je sve za šta sam se trudio i naporno radio pod suncem, i što moram ostaviti čoveku koji će doći posle mene.
19A ko zna da li će on biti mudar ili lud? Ipak, on će postati gospodar svega za šta sam se trudio i naporno radio i u šta sam mudrost svoju ulagao pod suncem. I to je ispraznost.
20I počeo sam da očajavam u srcu zbog svega za šta sam se trudio i naporno radio pod suncem.
21Jer neko se trudi mudro, znalački i uspešno, ali sve što stekne ostaviće drugome koji se nije trudio oko toga. I to je ispraznost i veliko zlo.
22Jer šta čovek dobija za sav trud svoj i za nastojanja srca svoga koja prate trud njegov pod suncem?
23Jer sve dane njegove posao mu njegov zadaje bol i brigu, a srce njegovo ne počiva ni noću. I to je ispraznost.
24Nema za čoveka ništa bolje nego da jede i da pije i da mu duša uživa u dobru od truda njegovog. Video sam da i to dolazi iz ruke Boga.
25Jer ko jede i ko pije bolje nego ja?
26Jer čoveku koga smatra dobrim Bog daje mudrost i znanje i radost, a grešniku daje posao da sabira i sakuplja, i to za onoga koga Bog smatra dobrim. I to je ispraznost i trčanje za vetrom.