Plač JeremijeInformacije o knjizi
Exa
1
1O, kako osamljen sedi, grad nekad pun ljudi! Postao je kao udovica, a nekad je bio velik među narodima! Nekad kneginja među pokrajinama, na ropski rad sada ide!
2Noću gorko plače i suze joj niz obraze liju. Od svih ljubavnika njenih nikog nema da je uteši. Svi su je prijatelji izdali, neprijatelji su joj postali.
3Juda je izgnan zbog nevolje i teškog robovanja. Među narodima sad mora da živi. Mesto za počinak ne nalazi. Svi što ga progone hvataju ga u teskobi.
4Putevi sionski tuguju, jer niko na praznik ne dolazi. Pusta su sva vrata njegova, sveštenici njegovi uzdišu. Devojke su njegove žalosne, a on je pun gorčine.
5Protivnici njegovi postali su poglavari. Neprijatelji su njegovi bezbrižni. Zbog mnoštva prestupa njegovih, Gospod ga je u tugu zavio, a deca su mu u ropstvo otišla pred protivnikom.
6Sav je sjaj svoj kćer sionska izgubila. Knezovi su njeni postali kao jeleni što pašu ne nalaze, I nemoćno idu pred onim koji ih goni.
7U danima nevolje svoje i beskućništva naroda svog, Jerusalim se setio svih dragocenosti što ih je imao od davnina. Kad je narod njegov pao u ruke neprijatelju i kad mu niko nije pomogao, neprijatelji su ga videli. Propasti su se njegovoj smejali.
8Teško je zgrešio Jerusalim, i zato je odvratan postao. Sada ga preziru svi koji su ga poštovali, jer su videli golotinju njegovu. A i sam uzdiše i leđa okreće,
9nečistoća mu je na skutovima. Nije razmišljao o onome što ga čeka, i sada je strašno pao. Nikog nema da ga uteši. Pogledaj, Gospode, nevolju moju, jer se neprijatelj uzoholio,
10rukom svojom neprijatelj poseže za svim dragocenostima njegovim. A on gleda kako u njegovo svetilište ulaze narodi, kojima si zapovedio da u tvoj zbor ne dolaze.
11Ceo narod njegov uzdiše, hleb traži. Dragocenosti svoje za hranu daju, da dušu okrepe. Pogledaj, Gospode, i vidi, ništa više ne vredim!
12Zar to ništa ne znači svima vama koji putem prolazite? Pogledajte i vidite! Ima li bola poput teškog bola što je meni nanet, kojim me je Gospod u tugu zavio u dan žestokog gneva svog?
13S visine je poslao vatru u kosti moje i svaku zahvata. Razapeo je mrežu nogama mojim, okrenuo me je unazad. Opustošio me je, bolujem po čitav dan.
14Pomno je pazio na prestupe moje, u njegovoj se ruci oni prepliću. Došli su mi na vrat, snaga me izdaje. Gospod me je dao u ruke onima na koje se ne mogu podići.
15Sve junake moje Gospod je izbacio iz moje sredine. Protiv mene je skup sazvao, da satre mladiće moje. Gospod je izgazio grožđe u vinskoj presi device, kćeri Judine.
16Nad tim plačem. Oko moje, oko moje suze lije. Jer je daleko od mene tešitelj koji bi mi dušu okrepio. Sinovi su moji napušteni, jer se neprijatelj uzoholio.
17Sion pruža ruke svoje, nikog nema da ga teši. Gospod je svima oko Jakova zapovedio da ustanu na njega kao neprijatelji. Jerusalim je među njima odvratan postao.
18Pravedan je Gospod, jer sam se pobunio protiv reči usta njegovih. Slušajte, svi narodi, i gledajte moj bol. Devojke moje i mladići moji u ropstvo su otišli.
19Zvao sam one koji su me mnogo voleli, ali su me prevarili. Sveštenici moji i starci moji pomrli su u gradu, tražeći hranu da okrepe dušu svoju.
20Pogledaj, Gospode, u teskobi sam! Utroba mi se uskomešala. Srce se moje kida u meni, jer sam bio veoma buntovan. Napolju mi je mač decu pobio, a u kući je sama smrt.
21Ljudi čuju kako uzdišem. Nikog nema da me teši. Svi su neprijatelji moji čuli za nevolju moju. Raduju se što si ti to učinio. Ti ćeš učiniti da dođe dan koji si objavio, da i njima bude kao meni.
22Neka sva zloća njihova dođe pred tebe, a ti ih udari, kao što si mene udario zbog svih prestupa mojih. Jer je mnogo uzdaha mojih, i srce je moje bolno.