Knjiga NemijinaInformacije o knjizi
Nehemija
6
1Kada su Sanavalat, Tovija, Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji čuli da sam obnovio zidine i da ni na jednom mestu nisu ostale urušene (iako do tog vremena još nisam bio postavio krila na gradskim vratima),
2Sanavalat i Gisem odmah su mi poslali poruku u kojoj je stajalo: „Hajde da se nađemo u nekom od sela u dolini kod Onona.” Ali oni su smišljali kako da mi učine zlo.
3Zato sam poslao glasnike i poručio im: „U velikom sam poslu i ne mogu da dođem. Posao bi stao kad bih ga ostavio i došao k vama.”
4Tako su mi četiri puta slali istu poruku, a ja sam im odgovarao istim rečima.
5Na kraju mi je Sanavalat po peti put poslao svog slugu sa istom porukom, s otvorenim pismom u ruci.
6U njemu je pisalo: „Čuje se među narodima, a i Gisem to potvrđuje, da ti i Judejci spremate pobunu. Zato i gradiš zidine. A govori se i da ćeš im ti biti car.
7Čak si i proroke postavio da u Jerusalimu šire glas o tebi i da govore: ‘Juda ima cara!’ Sada će za sve to saznati i car. Zato dođi sada da se posavetujemo.”
8Ali ja sam mu poslao ovaj odgovor: „Nije tako kako ti kažeš, nego ti u svom srcu to izmišljaš.”
9Jer su svi oni pokušavali da nas zaplaše, govoreći: „Klonuće im ruke od posla pa ga neće dovršiti.” A sada, molim te, ojačaj moje ruke.
10Otišao sam u kuću Semaje, sina Delaje, Metaveilovog sina, koji se tamo zatvorio. On je rekao: „Nađimo se u domu Božjem, unutar hrama, i zatvorimo vrata hrama, jer će doći da te ubiju. Noću će doći da te ubiju.”
11A ja sam rekao: „Zar da beži čovek kao što sam ja? Kako bi neko kao ja mogao da uđe u hram i da ostane živ? Neću ući!”
12Zato sam istražio stvar, i video sam da ga nije poslao Bog, nego da je objavio ovo proročanstvo protiv mene jer su ga Tovija i Sanavalat unajmili.
13Unajmili su ga zato da bih se ja uplašio i da bih tako postupio i zgrešio, pa bi im to poslužilo da me dovedu na zao glas kako bi me ružili.
14Seti se, Bože moj, Tovije i Sanavalata po ovim njihovim delima, a i proročice Noadije i ostalih proroka koji su neprestano pokušavali da me uplaše.
15Tako su zidine bile završene dvadeset i petoga dana meseca elula, za pedeset i dva dana.
16Kad su to čuli svi naši neprijatelji i kad su to videli svi narodi oko nas, mnogo su se obeshrabrili, i shvatili su da je naš Bog učinio to delo.
17Tih dana Judini velikaši napisali su mnoga pisma Toviji, a Tovijina pisma stizala su njima.
18Jer su mnogi u Judi bili zakletvom vezani s njim, jer je on bio zet Sehanije, Arahovog sina, a njegov sin Joanan uzeo je kćer Mesulama, Varahijinog sina.
19Preda mnom su stalno govorili dobro o njemu, a moje reči su stalno prenosili njemu. Tovija je slao pisma da me uplaši.