Knjiga NemijinaInformacije o knjizi
Nehemija
4
1Kada je Sanavalat čuo da obnavljamo zidine, razgnevio se i mnogo se naljutio, pa je počeo da se ruga Judejcima.
2Tada je pred svojom braćom i pred samarijskom vojskom rekao: „Šta to rade ti jadni Judejci? Hoće li se na sebe oslanjati? Hoće li prinositi žrtve? Hoće li sve za jedan dan završiti? Hoće li iz gomile praha povratiti u život kamenje spaljeno?”
3Do njega je stajao Tovija Amonac koji je rekao: „Samo neka grade! Da se lisica zaleti srušila bi njihove kamene zidine.”
4Čuj, Bože naš, kako smo prezreni i obrati njihovo ruganje na njihovu glavu i neka postanu zarobljenici u tuđoj zemlji!
5Nemoj pokriti prestup njihov i greh njihov nemoj izbrisati pred sobom, jer vređaju one koji grade.
6Tako smo nastavili da gradimo zidine, i one su bile završene do pola. Narod je i dalje imao volju za rad.
7Kad su Sanavalat, Tovija, Arapi, Amonci i stanovnici Azota čuli da obnova jerusalimskih zidina napreduje i da se popravljaju urušeni delovi zidina, veoma su se razgnevili.
8Svi su zajedno skovali zaveru da dođu i bore se protiv Jerusalima i da me uznemiravaju.
9Ali mi smo se molili svom Bogu i zbog njih smo postavljali stražu i danju i noću.
10Oni iz Jude su govorili: „Snaga izdaje one koji nose teret, a ruševina ima mnogo. Ne možemo dalje da gradimo zidine.”
11Pored toga, naši neprijatelji su govorili: „Neće ni znati ni videti dok ne dođemo među njih, pa ćemo ih pobiti i prekinuti im posao.”
12Kad god bi dolazili Judejci koji su živeli blizu naših neprijatelja, po deset puta bi nam govorili: „Neprijatelji će doći iz svih mesta u kojima mi živimo, a u koja ćete se vi vratiti.”
13Zato sam postavio ljude na najniža mesta iza zidina, na otvorena mesta, po porodicama njihovim s mačevima, kopljima i lukovima.
14Kad sam video da su se uplašili, odmah sam ustao i rekao velikašima, upraviteljima i ostalom narodu: „Ne bojte ih se. Mislite na Gospoda, velikog Boga koji uliva strah, i borite se za svoju braću, za svoje sinove i kćeri, za svoje žene i svoje domove.”
15Kad su naši neprijatelji čuli da smo upozoreni i da je Bog osujetio njihovu nameru, tada smo se svi vratili zidinama, svaki na svoj posao.
16Tako je od tog dana polovina mojih momaka radila, a polovina držala koplja, štitove, lukove i oklope, dok su knezovi stajali iza celog Judinog doma.
17Oni koji su gradili zidine i oni koji su nosili terete jednom su rukom radili, a drugom su držali koplje.
18Svi koji su gradili imali su mač pripasan uz bok i tako su gradili, a onaj koji je duvao u rog stajao je uz mene.
19Ja sam rekao velikašima, upraviteljima i ostalom narodu: „Radovi su veliki i obimni, a mi smo se raširili po zidinama, daleko jedan od drugog.
20S kog mesta čujete zvuk roga, tamo se okupite oko nas. Bog naš boriće se za nas.”
21Dok smo mi radili, druga polovina je držala koplja od rane zore pa dok se nisu pojavile zvezde.
22Tada sam još rekao narodu: „Neka svaki sa svojim slugom noći u Jerusalimu, noću neka stražare, a danju neka rade.”
23A ja i moja braća, moje sluge i stražari koji su me pratili nismo skidali svoju odeću, i svaki je držao svoje koplje u desnoj ruci.