Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
9
1Tada im reče: „Neki od vas koji ste sa mnom, neće umreti dok ne vide slavu Carstva Božjeg.”
2Posle šest dana, uzeo je Kifu i Jakova i poveo ih na jednu veoma visoku planinu. I bili su sami. I dogodilo se - da se promenio izgled njegovog lica,
3i njegove haljine su svetlele i bile bele kao sneg - bile su tako bele da nijedan čovek na zemlji ne bi mogao da ih načini.
4I pojaviše se Mojsije i Ilija, i razgovarahu sa Isusom.
5Tada je Kifa rekao Isusu: „Dobro bi bilo da ovde napravimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.
6(Ali on nije znao šta govori, jer su se veoma uplašili.)
7I naišao je oblak, stvarajući senku nad njima, i čuo se glas iz oblaka koji je rekao: „Ovo je moj dragi Sin.” I oni su to čuli.
8Zatim su odmah pogledali oko sebe, ali nisu videli nikog osim Isusa.
9I kada su sišli sa planine, Isus je zapovedio da to nikome ne pričaju - ovu viziju - dok ne ustane iz mrtvih.
10Zato su je sakrili među sobom.
11I upitali su ga: „Šta to znači što fariseji govore - a za njima i književnici - da je neophodno da najpre dođe Ilija?”
12On im reče: „Kada Ilija prvi dođe, on će obnoviti ceo svet. Ali kao što je napisano, da će Sin Božji podneti ugnjetavanje do sramotne smrti.
13Zaista vam kažem da im je Ilija došao, ali su mu oni učinili po svojoj volji, kao što spisi kažu o njemu.
14I kad je došao do učenika, našao je među njima mnogo ljudi, i mnogo mudraca i književnika koji su se prepirali s njima.
15Ali kada su ljudi videli Isusa da dolazi, iznenadili su se i izašli su k njemu na put i pozdravili ga.
16A on ih je upitao: „O čemu se raspravljate?”
17Tada je jedan čovek od njih odgovorio: „Učitelju, doveo sam svog sina k tebi koji je opsednut demonom.
18I na svakom mestu na kojem ga opsedne, tera ga da padne i da izbacuje pljuvačku iz svojih usta, i da škrguće zubima. I molio sam tvoje učenike da ga izleče, ali nisu mogli to da urade.”
19Tada je Isus rekao: „Kakvo loše društvo! Koliko ću vremena biti sa vama? Koliko ću vas dugo trpeti? Dovedite čoveka kod mene.”
20Tako su ga doveli pred njega. I kad ga je demon ugledao, odmah je zadao bol opsednutom, i bacio ga pred njega, i opsednuti beše uznemiren i pljuvačka mu je izlazila iz usta.
21Tada Isus upita oca: „Koliko je vremena prošlo od kako je opsednut demonom?” Otac je rekao: „Od mladosti svoje do sada,
22i neprestano ga baca u vatru i u vodu da bi ga ubio. I ako ti možeš, pomozi mi svojom vernom ljubavlju.”
23A Isus mu reče: „Ako možeš da mi veruješ, dobićeš sve što tražiš.”
24Tada je odmah otac povikao plačući: „Verujem! Zaista, hvala ti što pomažeš mojoj veri!”
25I kada je video da se narod okupio, zapovedi demonu da izađe, govoreći: „Snažni i nemi demonu, zapovedam ti da izađeš iz njega, i da se više ne vraćaš u njega.”
26Zatim je demon izašao iz njega, vičući i zadavajući mu bol, a mladić je ostao da leži kao mrtav, dok su mnogi govorili: „Mrtav je.”
27Ali Isus ga je uzeo za ruku i on je ustao živ.
28A kada su ušli u kuću, njegovi učenici su ga u poverenju upitali: „Zašto mi nismo mogli da ga izlečimo?”
29On im je rekao: „Ova vrsta demona ne može se usterati osim molitvom i postom.”
30Zatim su otišli odande i prošli pored Galileje, ali on nije želeo da to neko sazna.
31I poučavaše svoje učenike i reče im: „Sin Božji će biti izdan i predan u ruke zlima, i oni će ga pogubiti, ali će treći dan ustati iz mrtvih.”
32Ali oni ne razumeše ove reči i počeše da ga ispituju.
33Zatim su ušli u Kapernaum, i kada su bili u kući, Isus ih je upitao: „O čemu ste se prepirali putem?”
34Ali oni su ćutali, jer su se prepirali ko će od njih biti najveći.
35Tada je Isus pozvao dvanaestoricu učenika i rekao im: „Ko hoće da bude veliki među nama, biće svima sluga.”
36Zatim je uzeo jedno dete i stavio ga među njih, zagrlio ga i rekao:
37„Ko primi jedno od ove dece u moje ime, mene prima. I ko mene prima, ne prima mene, nego prima onoga koji me je poslao.”
38Tada mu Jovan reče: „Videli smo čoveka koji je lečio opsednute demonima u tvoje ime; ali on nije iz našeg društva i zbog toga smo ga odbacili.”
39Ali Isus im reče: „Ne odbacujte ga, jer svaki čovek koji čini čuda u moje ime, ne govori zlo.
40I ko nije protiv nas, s nama je.
41Svaki čovek koji će vam dati jednu čašu, u moje ime, zbog toga što ste izabrani, zaista vam kažem da neće izgubiti nagradu.
42Ali ko sablažnjava jednog od ovih malih koji veruju u mene, prikladnije bi mu bilo da ga bace u more sa parom vodeničnih kamenova oko vrata.
43I ako te tvoja ruka sablažnjava, odseci je! Jer ti je bolje da sa jednom rukom uđeš u Edenski vrt, nego sa dve ruke u oganj uništenja,
44na mesto gde otrovnice ne umiru i oganj ne miruje.
45I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je! Jer ti je bolje da sa jednom nogom uđeš u Edenski vrt, nego sa dve u vatru uništenja,
46u mesto gde otrovnice ne umiru, i oganj ne miruje i ne gasi se.
47I ako te tvoje oko sablažnjava, izvadi ga! Jer ti je bolje da sa jednim okom uđeš u Edenski vrt, nego sa dva u vatru uništenja,
48mesto gde otrovnice ne umiru i oganj se ne gasi.
49Svaki čovek koji je osuđen, biće uništen ognjem, i svaki čovek koji je savladan grehom biće uništen.
50So je dobra, ali ako so nestane - sa čime će se kuvati? Morate imati so i mir.”