Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
10
1A Isus je otišao odatle i došao u Judinu zemlju pored reke Jordan, i tamo se okupilo mnogo ljudi. I on im je propovedao po svom običaju.
2Tada ga fariseji upitaše - iskušavajući ga: „Da li čovek može da se razvede od svoje žene?”
3Isus im je odgovorio: „Šta vam je zapovedio Mojsije?”
4A oni su rekli: „Mojsije je dozvolio da čovek ženi može da napiše knjigu otpusnu i da je pusti da ide.”
5Ali Isus im je odgovorio: „On vam je to dopustio zbog pokvarenosti vašeg srca.
6Međutim, Bog je na početku sveta stvorio muškarca i ženu:
7‘Čovek će ostaviti oca i majku svoju, i uzeti ženu,
8i njih dvoje će postati jedno telo.’
9Sada, ono što je Bog spojio, neka niko ne rastavlja.”
10I opet su ga pitali za to u kući,
11a on im je odgovorio: „Ko god otpusti svoju ženu i uzme drugu, čini preljubu.
12A ako se žena razvede od muža, čini preljubu.”
13I narod posla decu, da bi ih dotakao, ali učenici su sprečavali one koji su ih slali.
14Kada je Isus to video, ispunio se gnevom i rekao im: „Pustite decu da dođu k meni! I ne sprečavajte ih, jer je njihovo carstvo nebesko.
15Istinu vam kažem, niko neće ući u nebesko carstvo ako ne postane ponizan i potpun, i ne bude kao dete.”
16A Isus ih je grlio i polagao ruke na njih i blagosiljao ih.
17I kada je izašao na put, pristupio je neki čovek i poklonio mu se, moleći ga reče: „Učitelju dobri, šta treba da činimo da bismo stigli do nebeskog carstva?”
18Zato mu je Isus rekao: „Zašto mi govoriš ‘dobri’? Niko nije dobar osim Boga.
19Tebi su poznate zapovesti Božje: ‘Ne čini preljubu’, ‘ne ubij nevinoga’, ‘ne čini krađu’, ‘ne svedoči lažno’, ‘ne čini nikome nepravdu’,* ‘poštuj svog oca i svoju majku’.”
20Tada mu je ovaj rekao: „Sve sam to utvrdio od mladosti svoje do sada.”
21A Isus ga pogleda, i dopade mu se, pa mu reče: „Nedostaje ti još jedna stvar: prodaj sve što imaš i daj siromasima - tada ćeš imati veliko blago na nebesima - i kreni za mnom.”
22Ali kad je to čuo, rastužio se i otišao, jer je bio čovek koji je imao mnoga imanja.
23Tako se Isus okrenuo svojim učenicima i rekao: „Kako može čovek, koji ima puno grehova, da uđe u carstvo nebesko?”
24A učenici su se uplašili od njegovih reči. Tada im Isus odmah ponovo reče: „Sinovi, veoma je teško čoveku koji se mnogo uzda u svoje bogatstvo, da uđe u carstvo Božje.
25Lakše je kamili proći kroz iglenu rupu, nego bogatašu da uđe u carstvo nebesko.”
26A oni se začudiše govoreći među sobom: „Ako je tako, ko se može spasiti?”
27Ali Isus ih je opomenuo govoreći: „Za vas je to teška stvar, ali ne za Boga, jer je Bogu sve moguće.”
28Tada mu Kifa poče govoriti: „Evo, mi smo ostavili sve i idemo za tobom.”
29Tada je Isus rekao: „Istinu vam kažem, da čovek koji napusti svoju kuću, svoju braću i svoje sestre, ili oca, majku, decu i nasledstvo zbog ljubavi prema meni, ili zbog dobre vesti -
30dobiće stostruku nagradu. I štaviše, u ovom vremenu, dobiće kuće i braću i sestre i sinove i imanja, zajedno sa nevoljom, a u budućem svetu - život večni.
31A mnogi koji su sada prvi, biće poslednji, a poslednji će biti prvi.”
32I kada su bili na putu, penjući se ka Jerusalimu, Isus je išao ispred, dok su oni išli za njim, začuđeni i uplašeni. I opet, drugi put, razgovarao je s njima, i počeo im je pričati sve što će mu se dogoditi:
33„Evo, mi idemo u Jerusalim, i Sin Božji biće predat u ruke velikih sveštenika i književnika i starešina, i oni će ga osuditi na smrt. I oni će ga predati neznabošcima,
34a oni će mu se rugati, i pljuvati ga, i tući ga, i ubiti, ali on će treći dan ustati iz mrtvih.”
35Tada su mu prišli Jakov i Jovan, sinovi Zavedejevi, govoreći: „Učitelju, želimo da učiniš nešto za nas što ćemo ti tražiti.”
36A Isus im reče: „Šta želite da vam učinim?”
37Oni su rekli: „Daj nam - da jedan od nas sedne s tvoje desne strane, a drugi s tvoje leve strane, u tvojoj slavi.”
38Ali Isus im reče: „Ne znate šta tražite. Možete li vi da podnesete smrt koju ću ja podneti, i krštenje* kojim ću ja biti kršten?
39I vi ćete biti kršteni tim krštenjem,
40ali da sedite s moje desne i sa leve strane, nije na meni da vam dam; nego je za one kojima je to Otac pripremio.”
41I kada su deset učenika to čuli, bili su puni gneva na Jakova i Jovana.
42Ali Isus ih je pozvao i rekao im: „Vi znate da knezovi i velike vođe vladaju manjima od sebe, a njihovi službenici imaju veliku moć nad manjima od njih,
43ali ne sme biti tako među vama; ko hoće da bude veliki, biće tvoj sluga,
44a ko hoće da bude prvi, biće tvoj pomoćnik.
45Takođe, Sin Božji - da li on dolazi k vama da mu se služi? Ne, nego da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.”
46I dođoše u Jerihon, i uđe u njega sa svojim učenicima i mnogim narodom.
47A sin Timajev (Vartimej), koji je bio slep, sede blizu njega,
48i poče da viče: „Sine Davidov, smiluj se na mene!”
49Tada je Isus ustao i rekao da ga pozovu. I dozvaše ga i rekoše mu: „Eto, Isus pita za tebe.”
50Ovaj je bacio svoju odeću na stranu i odmah mu prišao.
51A Isus mu reče: „Idi, jer te je tvoja vera spasila.”
52I ovaj odmah progleda, i pođe za njim putem.