Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
2
1I posle nekoliko dana opet uđe u Kapernaum,
2i kada su saznali da je u kući, okupilo se mnogo ljudi, ali nisu mogli svi da uđu, jer je kuća bila puna do vrata.
3I dođoše k njemu četiri čoveka, noseći invalida u krevetu.
4I kad nisu mogli da ga donesu pred njega, oni su se popeli na vrh krova sa krevetom, i spustili ga pred Isusa.
5Kada je Isus video njihovu veru, rekao je invalidu: „Tvoji gresi su ti oprošteni.”
6I neki od poznavalaca zakona, koji su bili tamo s njim, pomislili su u srcima svojim govoreći:
7„Kako može to da govori? To je hula, jer ko je u stanju da čini oproštenje greha osim Boga?”
8I odmah je Isus prepoznao njihove misli - preko Svetog Duha - i rekao im: „Šta pomišljate u svojim srcima?
9Šta je lakše reći invalidu: ‘Oprašteni su ti gresi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoj krevet, odnesi ga svojoj kući - i hodaj?
10Ali da znate da Sin Device ima moć da oprašta grehe na zemlji”, pa je rekao invalidu:
11„Kažem ti, ustani i uzmi svoj krevet.”
12I ovaj odmah ustade, uze svoj krevet i pođe - pred svima njima - tako da su se svi začudili i blagoslovili Boga govoreći: „Odavno nismo videli bilo šta slično ovome.”
13Zatim je otišao odatle ponovo do mora i svi ljudi su dolazili, a on ih je podučavao.
14Dok je prolazio tuda, video je Levija kako sedi i skuplja porez. I reče mu: „Hajde za mnom.” Ovaj je ustao i krenuo za njim.
15I dogodilo se, dok su jeli u kući, bludnici i grešnici su jeli sa Isusom i njegovim učenicima, a tamo je bilo i mnogo ljudi koji su išli za njim.
16Ali kada su književnici i fariseji videli da Isus jede sa bludnicima i grešnicima, rekoše njegovim učenicima: „Zašto vaš učitelj jede i pije sa bludnicima i grešnicima?”
17Kada je Isus to čuo, rekao je: „Lekar nije potreban zdravima, samo je bolesnima potreban. Naravno, nisam došao pozivati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
18Tamo je bilo Jovanovih učenika i fariseja koji su postili. I rekli su Isusu: „Zašto Jovanovi učenici i fariseji poste, a tvoji učenici ne poste?”
19A Isus im je rekao: „Kako mogu postiti oni koji su bliski mladoženji dok je on sa njima?
20Međutim, približava se vreme kada će mladoženja otići daleko od vas, i u to vreme će posititi - mnogo dana.
21Nijedan čovek ne stavlja zakrpu od nove tkanine na svoju staru odeću, jer bi novo platno pokidalo staro, i veća pukotina bi nastala.
22I nema čoveka koji sipa novo vino u stare mehove, jer bi stari mehovi pukli i vino bi se prolilo. Zato mlado vino treba sipati u nove mehove.”
23Drugi put je prošao pored posejane zemlje na Šabat. I njegovi učenici su počeli da otkidaju neke od klasova.
24Tada mu fariseji rekoše: „Tvoji učenici rade na Šabat ono što nije dozvoljeno da se čini.”
25Ali Isus im je rekao: „Zar nikada niste pročitali šta je David uradio, on i njegovi vojnici, kada su ogladneli?
26Ušli su u Svetinju kod Evijatara, prvosveštenika, i jeli svete hlebove koje niko nije dostojan da jede osim sveštenika? Jeo je i dao svojim vojnicima.”
27Zatim je rekao: „Šabat je stvoren zbog čoveka, a ne čovek zbog Šabata.
28I zbog toga Sin Božji je Gospodar svega, šta god je na svetu - i Šabata.”