Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
14
1Kada je Pasha bila blizu, a Praznik beskvasnih hlebova samo što nije počeo - za dva dana - poglavari sveštenički i književnici su se trudili kako bi uspeli da zarobe Isusa pod lažnom optužbom, da bi ga mogli pogubiti.
2Ali su rekli: „Ne činimo to na dan praznika, da se narod ne pobuni.”
3I kada je bio u kući Simona Gubavog u Vitaniji - dok je sedeo za stolom - došla je žena sa bočicom od alabastera, punom dragocenog nardovog ulja. I ona je izlomi, i izli mu ulje na glavu.
4A bilo je tu nekih koji su gunđali između sebe zbog toga: „Zašto je ovoliko ulje uništeno?
5Mogli smo da ga prodamo za više od tri stotine novčića!” I još: „To smo mogli dati siromašnima.” I mrmljali su protiv nje.
6Ali Isus im reče: „Ne optužujte je... zašto ste tužni? Znajte da je dobro uradila,
7jer ćete uvek imati siromašne, i kada hoćete, možete otići kod njih, ali ja neću uvek biti sa vama.
8Sa svoje strane, dala je za mene sve što je mogla, i požurila je da moje srce pomaže pre sahrane.
9Istinu vam kažem, na svakom mestu gde će se objavljivati ova dobra vest, ljudi će reći da je ona - u spomen na mene - to učinila.”
10A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice učenika, otišao je do najviših sveštenika da im ga preda.
11I kad su to čuli, veoma se obradovaše i obećaše da će
mu dati novac. I tražio je pogodnu priliku
da bi mogao da ga preda.
12A u dan pre Praznika beskvasnih hlebova, kada su pripremali Pashu, učenici su mu rekli: „Gde hoćeš da odemo i pripremimo Pashu za tebe da jedeš?”
13On je poslao dvojicu učenika i rekao im: „Idite u grad i naići ćete na nekog čoveka koji nosi bure vode, pa idite za njim.
14A na mestu gde on uđe, recite gospodaru te kuće: ‘Učitelj pita: ,Gde je kuća gde mogu jesti Pashu sa svojim učenicima?’
15I on će vam pokazati veliku kuću gde ćemo jesti, i tu treba sve da pripremite. Možete da idite!”
16Tada učenici odoše i uđoše u grad, i nađoše čoveka kako im je Isus rekao, i pripremili su sve za praznik Pashe.
17A kad je bilo veče, došao je Isus sa dvanaest učenika -
18i dok su sedeli, Isus im je rekao: „Zaista vam kažem da će me jedan od vas koji jede sa mnom - izdati.”
19Tada su bili ožalošćeni i svi su počeli da govore: „Gospode, jesam li ja?”
20Ali on im reče: „To je jedan od dvanaestorice koji stavlja svoju ruku u isti tanjir sa mnom.
21Sin Božji umire baš kao što proročanstvo kaže. Teško čoveku preko koga će Sin Device biti izdat! Bilo bi dobro za tog čoveka da se nije rodio!”
22I dok su jeli, uze hleb i reče: „Ovo je moje srce.”
23I uze čašu i pomoli se sa zahvalnošću, i dade im, i oni su pili iz nje.
24I reče im: „Ovo je krv moja koja se proliva radi mnogih.
25Istinu vam kažem, da neću piti od vina sa vinove loze, sve dok ne budem pio novo vino u carstvu Oca svoga.”
26I pošto su obavili molitvu zahvalnosti, iziđoše na Maslinsku goru.
27I Isus im je rekao: „Svi ćete me odbaciti ove noći, jer je napisano: ‘Udariću pastira i stado će se razbežati.’
28Međutim, kada se vratim živ, biću sa vama u Galileji.”
29Tada je Kifa rekao: „Čak i ako će svi oni da te se odreknu, ja neću.”
30Ali Isus mu reče: „Istinu ti kažem, u ovoj noći, pre nego što petao zapeva dva puta, tri puta ćeš me se odreći.”
31A Petar opet reče: „Čak i ako budem primoran da umrem zbog tebe, neću te se odreći.” I tako su rekli i svi ostali.
32Zatim su došli u polje koje se zove Gecimanija, a on je rekao svojim učenicima: „Sedite ovde dok ne završim molitvu.”
33Zatim je uzeo sa sobom Kifu, Jakova i Jovana, i počeo je da se moli i bio je uznemiren,
34i rekao im je: „Moja duša je žalosna do smrti, čekajte me ovde i budite budni.”
35I kada je počeo da se moli, poklonio se licem do zemlje i pomolio se Bogu - da ako je to moguće, da ga taj čas mimoiće.
36I rekao je: „Oče, ti koji to možeš, ukloni ovu smrt od mene, ali neka ne bude po mojoj, nego po tvojoj volji.”
37Zatim je došao i našao ih kako spavaju, i rekao je Kifi, kao i Simonu: „Jel spavate? Zar niste mogli da budete budni sa mnom?
38Budite se i molite se, da ne padnete u iskušenje. Duh je srčan, a telo je slabo.”
39Zatim je po drugi put otišao da se moli, sa istim rečima.
40A kada se vratio, našao ih je kako spavaju, jer su im oči bile teške, i nisu mogli da mu odgovore.
41Ponovo dođe i reče im: „Jel spavate? Zar vam to nije dovoljno? Došao je čas kada će Sin Device biti predan u ruke grešnika.
42Ustanite, pa hajde, jer gle, blizu je onaj koji će me izdati!”
43Dok je on to govorio, došao je Juda Iskariotski - jedan od dvanaest učenika - i sa njim mnogo ljudi sa mačevima i štapovima. I poslaše ga vođe sveštenika, i književnici i narodne starešine.
44A izdajnik im dade ovaj znak, govoreći: „Koga ja poljubim, on je taj - uhvatite ga i vodite oprezno.”
45I odmah kada je došao, prišao mu je govoreći: „Neka ti je mir, učitelju!” I onda ga je poljubio.
46Tada su ovi ljudi položili ruke na njega i uhvatili ga.
47I jedan od onih koji su bili sa Isusom izvadi mač i udari slugu vođe sveštenika i odseče mu uho.
48A Isus je im je rekao: „Jeste li izašli sa mačevima i štapovima kao da sam lopov, da me uhvatite?
49Svaki dan sam bio s vama, poučavajući u Hramu, i niste me uhvatili. Ovo je učinjeno da bi se ispunile reči iz Pisma.”
50A onda su svi učenici pobegli i napustili ga.
51I beše jedan mladić, čuvar odeće, koji beše obučen u belo laneno platno, i uhvatiše ga;
52ali je on odbacio laneno platno i pobegao od njih potpuno go.
53Tako su odveli Isusa do glavnog sveštenika - i okupili su se svi sveštenici i književnici, i starešine naroda.
54I Kifa je išao za njim izdaleka, do palate prvosveštenika - i on je sedeo pored vatre sa slugama, i grejali su se.
55I prvosveštenik i sav savet tražili su lažne svedoke, da bi mogli da ga osude na smrt, ali ih nisu našli.
56Tada su mnogi lažni svedoci govorili protiv Isusa, ali se nisu složili.
57Onda su neki lažni svedoci ustali protiv njega, govoreći:
58„Sami smo čuli da je rekao: ‘Ja ću srušiti ovaj Hram napravljen ljudskim rukama, i za tri dana ću ga sagraditi - magijom ljudskih ruku.”
59Ali njihov svedok se nije složio sa tim.
60Tada je prvosveštenik ustao usred njih i upitao Isusa: „Zar ne čuješ grehe za koje te ovi okrivljuju?”
61Ali Isus je ćutao i nije odgovorio ni reč. I drugi put ga prvos- veštenik upita: „Jesi li ti sin Mesije, sin Boga blagoslovenog?”
62Tada je Isus odgovorio: „Ja sam on! I videćete Sina Božjeg sa desne ruke slave Božje kako dolazi na oblacima nebeskim.”
63Tada je prvosveštenik pocepao svoje haljine i rekao im: „Hoćete li ga posle ovoga još nešto pitati? I da li vam trebaju svedoci?
64Čuli ste njegovu hulu. Kako vi tumačite ovo?” I svi su ga osudili.
65Zatim su ga pljuvali, pokrili mu lice platnom i tukli ga po leđima. I udariše ga i rekoše: „Pogodi ko te je udario?” A oni koji su išli za njim su ga udarali.
66I dok je Kifa bio na jednoj strani palate, došla je neka sluškinja prvosveštenika.
67I kada je videla Kifu, koji je obuvao svoju cipelu - pogledala ga je i rekla: „I ti si bio sa Isusom iz Nazareta.
68Ali on je porekao: „Ne poznajem ga i ne znam šta pričaš.” Zatim je izašao napolje i stao pred palatu, a petao je zapevao.
69I odmah ga ugleda jedna sluškinja, i poče govoriti onima koji su bili oko nje: „Ovo je jedan od njih.”
70Ali on je to ponovo porekao. A malo kasnije, opet, jedna od onih koje su tamo sedele reče Kifi: „Zaista, ti si jedan od njih, jer si zaista Gelilejac!”
71Ali on poče da psuje i da se kune - da ne zna ko je taj čovek o kome ona govori!
72Odmah nakon toga petao zapeva po drugi put. A posle se Kifa setio reči koje mu je Isus rekao - da će ga se, pre nego što petao zapeva dva puta, tri puta odreći - i poče da plače.