Knjiga proroka MihejaInformacije o knjizi
Miha
7
1Teško meni, jer sam kao kad se bere letnje voće, kao kad se pabirči posle berbe grožđa! Nema grozda za jelo niti rane smokve za kojima mi duša žudi!
2Veran čovek je nestao sa zemlje i među ljudima nema čestitog čoveka. Svi vrebaju da proliju krv. Svako mrežom lovi svog brata.
3Ruke su im usmerene na zlo da ga spretno čine. Knez traži poklon, sudija sudi za nagradu, velikaš iznosi želju svoje duše, i svi se u tome potpomažu.
4Najbolji među njima je kao bodljikavo grmlje, najpošteniji je gori od trnovite žive ograde. Doći će dan tvojih stražara, dan kad ćeš biti kažnjen. Tada će se ljudi prestraviti.
5Ne verujte drugu. Ne uzdajte se u bliskog prijatelja. Pred onom koja ti na krilu leži pazi šta ti usta govore.
6Jer sin prezire oca, kćer ustaje na svoju majku i snaha na svoju svekrvu. Čoveku su neprijatelji njegovi ukućani.
7A ja ću na Gospoda gledati. Spremno ću čekati Boga svog spasenja. Uslišiće me moj Bog.
8Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja! Ako sam i pao, sigurno ću ustati. Ako i boravim u tami, Gospod će mi biti svetlost.
9Podnosiću Gospodnji gnev - jer sam mu zgrešio -dok ne okonča moju parnicu i ne izvrši pravdu za mene. On će me izvesti na svetlost, gledaću njegovu pravednost.
10Moja neprijateljica će to videti, i sramota će pokriti nju koja mi je govorila: „Gde je Gospod, tvoj Bog?” Oči će je moje gledati. Tada će biti izgažena kao blato po ulicama.
11U dan kad se budu gradile tvoje kamene zidine, u taj dan odredba će biti daleko.
12U taj dan k tebi će doći ljudi iz Asirije i iz egipatskih gradova, od Egipta pa sve do reke, od svih mora i sa svih gora.
13I zemlja će se pretvoriti u pustoš zbog svojih stanovnika, zbog plodova njihovih dela.
14Pasi narod svoj palicom svojom, stado nasledstva svog koje je samo živelo u šumi, usred voćnjaka. Neka pase u Vasanu i Galadu, kao u staro vreme.
15Kao u vreme kad ste izlazili iz Egipta, pokazaću vam čudesna dela.
16Narodi će ih videti i postideće se sve svoje moći. Staviće ruku na svoja usta i uši će im se zaglušiti.
17Lizaće prašinu kao zmije, kao gmizavci zemaljski sa strepnjom će izaći iz svojih skloništa. „K meni, Gospodu Bogu, doći će drhteći i mene će se bojati.”
18Ko je Bog kao što si ti, koji oprašta krivicu i prelazi preko prestupa ostatka svog nasledstva? Neće on zauvek biti gnevan, jer milost rado pokazuje.
19Ponovo će nam se smilovati, pogaziće naše prestupe. Sve njihove grehe bacićeš u morske dubine.
20Pokazaćeš nam vernost koju si pokazao Jakovu, milost koju si pokazao Avramu, kao što si se još davnih dana zakleo našim praočevima.