Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
9
1Tada je Isus ušao u barku i otplovio, vrativši se u svoj grad.
2I tada su mu prineli jednog bolesnog od paralize, koji je ležao na svom krevetu. Videvši Isus njihovu veru reče bolesniku: „Drži se sine. Verom Božjom svi gresi ti se praštaju.”
3A nekolicina mudraca tada pomisliše u sebi: „To on huli.”
4Pročitavši Isus njihove misli, reče im: „Zašto razmišljate tako loše?
5Šta je lakše reći: ‘Opraštaju ti se gresi’ ili ‘Ustani’?
6Ali da biste naučili da Sin čovečiji može opraštati grehe na zemlji”, tada reče bolesniku: „Ustani, uzmi svoj ležaj i idi.”
7On ustade i ode svojoj kući.
8Ugledavši to, narod se veoma uplaši, te poče da hvali Boga što je dao moć ljudima da rade ovakve stvari.
9Kada je Isus otišao odatle, ugledao je jednog čoveka koji je sedeo za menjačkim stolom. Matej mu je bilo ime, i reče mu: „Pođi za mnom.” On ustade i pođe za njim.
10Isus ga odvede svojoj kući da ručaju. A tokom ručka je za stolom bilo dosta drugih zlikovaca i nevaljalaca, koji su takođe jeli sa Isusom i njegovim učenicima.
11Kada su to videli, fariseji rekoše Isusovim učenicima: „Zašto vaš rabin sedi i ruča sa zlikovcima i nevaljalcima.”
12Isus, čuvši to reče: „Zdravima ne treba ozdravljenje nego bolesnima.
13Idite i naučite što je zapisano: ‘Jer dobročinstvo želim, a ne žrtvu.’ A uostalom, ja nisam došao da obratim pravedne, nego zle.”
14Tada mu priđoše učenici Jovanovi i rekoše mu: „Zašto mi i fariseji postimo dosta puta, a učenici tvoji ne poste.”
15A Isus im odgovori sledeće: „Ne mogu prijatelji mladoženjini plakati i postiti dok je on još sa njima. Doći će dani kada će ostati bez mladoženje pa će postiti.
16Ne uzima čovek parče za zakrpu sa nove odeće za staru odeću, jer novo parče je jače. Otkinuće se od iznošene odeće i poderaće se još više.
17I ne stavlja se novo vino u stare posude, jer se stare mogu razbiti i vino će se prosuti, a posude će propasti. Samo se novo vino treba staviti u novu posudu, i oboje će se sačuvati.”
18I dok im je on sve ovo govorio, priđe mu jedan knez i pokloni mu se, te reče: „Gospode, moja kći je ovoga časa umrla. Dođi, molim te, i stavi svoju ruku na nju da oživi.”
19Isus je odmah ustao i pošao, kao i njegovi učenici s njim.
20U jednom trenutku, jedna žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, dođe za njim i taknu ivicu njegovog ogrtača.
21Jer reče ona u svom srcu: „Ako dotaknem samo njegovu odeću, ozdraviću odmah.”
22A on je pogleda i reče: „Drži se kćeri, blagosloven bio Gospod, vera te je tvoja izlečila.” I tog trena se izlečila.
23Kada je stigao kod kneza u kuću, video je mnoge ljude kako plaču,
24pa im reče: „Izađite svi napolje i ne plačite jer devojčica je samo zaspala i nije mrtva.” Njima je to bilo smešno pa počeše da se došaptavaju: „Pa zar mi ne vidimo da je mrtva?”
25Pošto ih je isterao napolje, Isus dođe do nje, taknu joj ruku i devojčica ustade.
26Ova se priča raširila po čitavoj toj zemlji.
27Kada je otišao odatle, najednom dva slepca počeše da trče za njim vičući: „Smiluj nam se sine Davidov.”
28I pošto dođe kući, priđoše mu slepci, a on im reče:
29„Vera vaša će vas izlečiti.”
30Oči im se odmah otvoriše obojici, te progledaše. I zapovedi im sledeće: „Čuvajte da niko za ovo ne sazna.”
31A oni krenuše i ipak ga otkriše u čitavoj toj zemlji.
32I pošto je Isus otišao odatle, dovedoše mu nemog čoveka koji je bio i opsednut demonom.
33Izbacivši Isus demona, nemi je progovorio. Svi okupljeni su se zadivili i vikali: „Ovako nešto nije viđeno u Izraelu.”
34A fariseji rekoše: „Stvarno, on u ime demona i izgoni te demone.”
35On je ipak obišao sve gradove i tvrđave, poučavajući po sinagogama i nagoveštavajući dobre vesti, ali i lečeći svaku slabost i svaku bolest.
36U jednom trenutku Isus je pogledao na okupljeni narod, i sažalio se na njih, pošto su bili umorni i polegali kao ovce bez pastira.
37Tada reče svojim učenicima: „Zrelog žita je mnogo, ali je žeteoca malo.
38Trebalo bi da molite gospodara žita da pošalje puno žeteoca da požanju to njegovo zrelo žito.”