Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
8
1Bilo je to kada je sišao Isus sa planine zajedno sa mnoštvom naroda sa sobom.
2Odjednom, priđe jedan gubavac i pokloni mu se, govoreći: „Gospode, da li možeš da me izlečiš?"
3Isus mu pruži tada ruku i dotače ga govoreći: „Hoću da se očistiš.” I u isti čas gubavac se očisti od gube.
4I reče mu Isus: „Čuvaj se da ne pričaš nikome, i idi svešteniku da prineseš žrtvu kao što je zapovedio Mojsije u vašem Zakonu.
5Bilo je to kada je došao u Kapernaum, priđe mu jedan vojni činovnik preklinjući ga,
6govoreći: „Gospode, sin moj leži kući bolestan od paralize i vene zbog bolesti.”
7A Isus mu reče: „Idem da ga izlečim.”
8A vojni činovnik mu odgovori sledeće: „Gospode, nije prikladno da dolaziš pod moj krov, jer je dovoljno samo da narediš i on će ozdraviti.
9Jer ja sam grešan čovek pošto imam vlast nad farisejima, konjanicima i jahačima. Ako kažem nekom od njih: ‘Idi’, on će ići, ili ‘dođi’, on će doći, ili svojim slugama: ‘Uradite to’, oni će uraditi.”
10Kad je Isus čuo ovo, zadivio se, i rekao onima koji su došli s njim: „Zaista vam kažem, do sada nisam našao ovako veliku veru u Izraelu.
11Jer vam kažem da će doći mnogi sa istoka i sa zapada da borave zajedno sa Avramom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskom,
12a plemstvo će biti bačeno u najmračnije krajeve ognja koji uništava. A tamo će biti plač i škrgut zuba.”
13Potom reče Isus vojnom činovniku: „Idi, i kakva ti je vera, tako će ti i biti.” Tako se mladić i izlečio.
14U to vreme dođe Isus u Petrovu kuću, kad ono, njegova tašta boluje od groznice.
15On joj je samo dotakao ruku, a groznica ju je prošla. Odmah zatim je ustala i poslužila ih.
16Negde predveče dođoše mu opsednuti demonima te je i njih izlečio samo rečima. Svaka je bolest nestala,
17da bi se obistinilo ono što je rekao prorok Isaija: „Stvarno, bolesti naše on ponese, bolove naše on podnese.”
18Nakon ovih događaja ugleda Isus mnoštvo naroda oko sebe i zapovedi im da odu preko Galilejskog jezera.
19Priđe mu jedan mudrac govoreći: „Gospode, idem za tobom u svako mesto u koje odeš.”
20A Isus mu odgovori: „Lisice imaju jame, a ptice gnezda, dok čovek, Sin device, nema mesta gde svoju glavu da nasloni.”
21A jedan od njegovih učenika mu reče: „Pusti me da odem da sahranim svoga oca.”
22A Isus mu odgovori: „Idi za mnom, i pusti neka mrtvi zakopavaju svoje mrtve.”
23Jednom tako uđe Isus u barku, pa za njim dođoše i njegovi učenici.
24A na moru je bila velika oluja i talasi se uzburkaše tako jako da se barka zamalo polomila.
25Priđoše mu učenici, moleći ga sledeće: „Gospode naš, spasi nas da se ne podavimo.”
26A on im reče: „Zašto se plašite maloverni.” On ustade i zapovedi moru i vetrovima da se smire, i oni se odmah smiriše.
27A ljudi koji su bili tamo, zadiviše se, govoreći: „Ko je on, da vetrovi i more rade po njegovoj volji.”
28Desilo se to dok je prelazio more. Stigavši u carstvo gergesinsko, naleteše na njega dvojica opsednuta demonima koji su izlazili iz grobova ludujući tako da niko nije mogao proći tim putem,
29i povikaše na njega sledeće: „Šta ćeš nam ti, Isuse Sine Božji, došao si pre vremena da nas ožalostiš i uništiš?" A Isus im reče: „Izlazite odatle, gomilo zlobe.”
30A tamo blizu njih pasla su velika stada svinja.
31Potom navališe demoni na njega: „Ako treba da izađemo odavde, daj nam dozvolu da uđemo u ove svinje.”
32I reče im: „Idite.” Tada izađoše demoni iz tih ljudi i uđoše u svinje, tako da čitavo krdo krenu panično i upade u more, gde je i uginulo.
33A pastiri se prepadoše pobegavši u grad gde su sve i ispričali. Čitav grad se uzrujao.
34Krenuli su pred Isusa, pa kad su ga videli, zamoliše ga da više ne prelazi njihovu granicu.