Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
26
1A kada je Isus završio sve ove govore, reče svojim učenicima:
2„Znate da je za dva dana Pasha, i Sina čovečijeg će predati Jevrejima da ga razapnu.”
3Tada se okupiše glavari sveštenički i narodne starešine u dvoru prvosveštenika koji se zvao Kajafa,
4pa se dogovoriše da Isusa na prevaru uhvate i ubiju,
5ali rekoše samo da ne bude za praznik, da se narod ne bi pobunio.
6A kada je Isus bio u selu Hananija u kući Simona gubavog,
7priđe mu jedna žena sa sudom punim skupocenog ulja, te ga izli na njegovu glavu dok je bio za stolom.
8Kada su to videli njegovi učenici, počeli su da negoduju, te rekoše: „Čemu ova šteta?
9Ovo se moglo skupo prodati i dati siromašnima.”
10Ali Isus je shvatio zbog čega je to urađeno, pa im reče: „Zašto pričinjavate neprijatnosti ovoj ženi? Dobro i divno delo je učinila,
11jer siromahe ćete uvek imati sa sobom, a mene nećete.
12Kada je ona izlila ovo ulje na moje telo, to je ustvari za moju sahranu učinila.
13Zaista vam kažem, gde god se ova bešura, na stranom jeziku jevanđelje, bude propovedala po celom svetu, pričaće se i ovo što je ona učinila, za sećanje na mene.”
14Tada jedan od dvanaestorice, koji se zove Juda Iskariotski, ode glavarima svešteničkim i reče:
15„Šta ćete mi dati da vam izručim Isusa?” I oni mu platiše trideset srebrnika.
16I od tada je tražio zgodnu priliku da ga izruči njima.
17A prvoga dana Pashe priđoše učenici Isusu te mu rekoše: „Gde hoćeš da ti spremimo da jedeš obrok za Pashu?”
18A on im reče: „Idite u grad do jednog čoveka koji je zainteresovan da radi i recite mu da je Učitelj rekao sledeće: ‘Moje vreme je blizu, kod tebe ću praznovati Pashu sa svojim učenicima’.”
19I učenici su učinili kako im je Isus zapovedio i pripremili su sve za Pashu.
20A kada je došlo veče, seo je za sto sa dvanaestoricom njegovih učenika.
21I dok su jeli, reče im: „Zaista vam kažem da će me jedan od vas izdati.”
22I veoma ožalošćeni, počeše govoriti jedan za drugim: „Gospode, da nisam to ja?”
23A on im odgovori: „Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdelu, upravo taj će me prodati.” Zato su svi jeli iz jedne posude. I zato ga ni jedan nije gledao, misleći da onaj koji ga gleda taj će ga i ubiti.
24Reče im Isus: „Sin čovečiji zaista ide - kao što je napisano za njega, ali teško onome čoveku koji posreduje u izdajstvu Sina čovečijeg. Bolje bi bilo da se taj čovek nije ni rodio.”
25A Juda, koji ga je prodao na to odgovori: „Da nisam možda ja taj, učitelju?” A on mu reče: „Ti si to rekao.”
26A kada su jeli, uze Isus hleb, blagoslovi ga, izlomi ga, pa ga dade učenicima i reče: „Uzmite, jedite, ovo je moje telo.”
27Tada uze i čašu i zahvali svome Ocu, pa im je dade i reče: „Pijte iz nje svi,
28jer ovo je moja krv za novi savez, koja se proliva za mnoge za opraštanje grehova.
29Ali vam kažem, od sada pa nadalje neću piti od ovoga roda vinove loze do onoga dana kada ću ga s vama piti novog, u carstvu nebeskom.”
30Nakon toga krenuše i izađoše na Maslinsku goru.
31Tada reče Isus svojim učenicima: „Dođite, svi vi, prežalite me noćas, jer je napisano: ‘Udariću pastira, pa će se razbežati i ovce.’
32A posle kada ustanem iz mrtvih, pojaviću vam se u Galileji.”
33Tada mu Petar reče: „Ako te svi prežale, ja te nikada neću prežaliti.”
34A Isus mu reče: „Zaista ti kažem da ćeš me se tri puta odreći ove noći pre nego što zapeva petao.”
35Reče mu Petar: „I ako treba da umrem s tobom, neću se tebe odreći.” Tako mu rekoše i svi ostali učenici.
36Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Ge Šemonim i reče učenicima: „Izvolite, sedite ovde dok ja odem tamo i pomolim se.”
37Sa sobom je poveo Petra i dvojicu Zevedejevih sinova, pa je počeo tugovati i brinuti.
38Tada im reče: „Moja duša tuguje. Do smrti ostanite ovde i bdite sa mnom.”
39I pođe polako malo dalje, te pade na svoje lice moleći se i govoreći: „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako ja hoću, nego kako ti želiš.”
40Potom dođe kod učenika i nađe ih kako spavaju, pa reče Petru: „Niste mogli ni jedan sat probdeti sa mnom?
41Bdite i molite se da ne dođete u iskušenje, što je moguće više, duh je izdržljiv za noć, ali je telo slabo i bolesno.”
42Opet, po drugi put ode i pomoli se govoreći: „Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude tvoja volja.”
43I opet dođe te ih nađe kako spavaju, jer im oči behu otežale.
44I ostavi ih opet. Otišao je ponovo i pomolio se po treći put i izgovorio ponovo iste reči kao i prethodni put.
45Tada dođe učenicima i reče im: „Spavajte samo i odmorite se, jer evo približio se čas kada Sina čovečijeg predaju u ruke grešnika.
46Ustanite, hajdemo, evo približio se njegov izdajnik.”
47Dok je on još govorio, kad ono Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice njegovih učenika, dođe. A s njim jedna velika grupa ljudi sa mačevima i batinama, poslani od glavara svešteničkih i narodnih starešina.
48A njegov izdajnik im dade znak govoreći: „Koga poljubim, taj je, držite ga.”
49I odmah prišavši Isusu reče: „Zdravo učitelju”, i poljubi ga.
50A Isus mu reče: „Prijatelju, šta si to uradio?” Tada priđoše, pružiše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51A jedan iz Isusovog društva pruži ruku, izvadi svoj mač i udari njime sveštenikovog slugu, te mu odseče uho.
52Tada mu reče Isus: „Vrati svoj mač na njegovo mesto, jer svi koji se maše za mač - od mača će i poginuti.
53Ili misliš da ne mogu da zamolim svoga Oca, pa će mi odmah poslati više od dvanaest legija anđela?
54Kako bi se onda ispunila Pisma, kada bih to uradio?”
55Tog trenutka reče Isus grupi ljudi: „Izašli ste kao na razbojnika sa mačevima i batinama da me uhvatite. Svakodnevno sam sedeo u hramu i učio, i niste me uhvatili.
56Ali sve se ovo dogodilo da se ispune proročka Pisma.” Tada ga svi učenici ostaviše i pobegoše.
57A oni koji su uhvatili Isusa, odvedoše ga u dvor prvosveštenika Kajafe. Potom se okupiše književnici i fariseji.
58A Petar je za njim izdaleka išao sve do prvosveštenikovog dvora, ušao je unutra i seo sa slugama da vidi kraj.
59A glavari sveštenički i fariseji su želeli od nekoga lažno svedočenje protiv Isusa da bi ga mogli ubiti,
60i nisu uspeli da nađu nikoga, iako su mnogi lažni svedoci došli.
61Najzad, dvojica rekoše: „Ovaj je govorio: ‘Imam moć da razrušim hram Božji i da ga za tri dana sagradim’.”
62Tada ustade prvosveštenik i reče mu: „Ništa ne odgovaraš na to što ovi svedoče protiv tebe?”
63A Isus je ćutao. I prvosveštenik mu reče: „Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Mesija, Sin Božji?”
64Reče mu Isus: „Ti si to rekao, ali vam zaista kažem, od sada ćete videti Sina čovečijeg kako sedi s desne strane sile Božje i dolazi na nebeskim oblacima.”
65Tada prvosveštenik iscepa deo svoje odeće i reče: „Pohulio je na Boga. Šta će nam još svedoka? Eto sad ste svi čuli huljenje na Boga.
66Šta mislite, šta treba da se radi?” A oni odgovoriše: „Zaslužio je smrt.”
67Tada mu pljunuše u lice i udariše ga po leđima, a drugi ga udariše po obrazu,
68govoreći mu: „Proreci nam Mesijo, ko te je udario?”
69A Petar je sedeo napolju u dvorištu kada mu priđe jedna sluškinja i reče: „Zar nisi i ti bio sa Isusom Galilejcem?”
70Ali on pred svima reče: „Ne znam uopšte o čemu pričaš.”
71A kada izađe u predvorje, vide ga druga sluškinja i reče ljudima koji su tuda prolazili: „Ovaj čovek je bio s Isusom Nazarećaninom.”
72A on opet reče uz zakletvu: „Ne poznajem tog čoveka.”
73Malo posle priđoše oni što su stajali u predvorju i rekoše Petru: „Zaista si i ti iz te grupe, jer te tvoj govor, koji podseća na proročki, odaje.”
74Tada poče Petar da ga se odriče i da se kune da ga nikada nije upoznao. I odmah zapeva petao.
75A Petar se seti Isusovih reči: „Pre nego što petao zapeva, tri puta ćeš me se odreći.” Potom izađe napolje i gorko zaplaka.