Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
9
1Zatim je sazvao dvanaestoricu i dao im moć i vlast nad svim demonima i moć da leče od bolesti.
2Poslao ih je da propovedaju Božje carstvo i da leče bolesne,
3pa im je rekao: „Ništa ne nosite na put, ni štap ni torbu ni hleb ni novac. Nemojte imati dve haljine.
4U koju kuću uđete, u njoj i ostanite dok ne pođete dalje.
5Gde vas ne prime, izlazeći iz tog grada otresite prašinu sa svojih nogu za svedočanstvo protiv njih.”
6I učenici su krenuli. Išli su od sela do sela objavljujući dobru vest i lečeći posvuda.
7Kad je tetrarh Irod čuo šta se sve događa, bio je jako zbunjen jer su neki govorili da je Jovan vaskrsnuo iz mrtvih,
8drugi da se pojavio Ilija, a treći da je vaskrsnuo neki od drevnih proroka.
9Irod je rekao: „Jovanu sam ja odrubio glavu. Ko je onda ovaj o kome sve ovo čujem?” Zato je tražio priliku da ga vidi.
10Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu šta su učinili. Tada ih je poveo u grad koji se zove Vitsaida, da budu sami.
11Ali narod je to saznao, pa je krenuo za njim. On ih je ljubazno primio, govorio im o Božjem carstvu i lečio one kojima je trebalo izlečenje.
12Kad se dan počeo bližiti kraju, prišla su mu dvanaestorica i rekla: „Otpusti narod, neka idu u okolna sela i na imanja i neka nađu smeštaj i nešto za jelo, jer smo ovde na pustom mestu.”
13On im reče: „Vi im dajte da jedu.” A oni rekoše: „Imamo samo pet hlebova i dve ribe. Hoćeš li da idemo da kupimo hranu za sve ove ljude?”
14Bilo je, naime, oko pet hiljada ljudi. A on je rekao svojim učenicima: „Neka posedaju u grupe po pedeset.”
15I oni su to učinili i svi su posedali.
16On je uzeo pet hlebova i dve ribe, pogledao u nebo, blagoslovio ih i izlomio i dao učenicima da ih razdele narodu.
17I svi su jeli i nasitili se. Zatim su sakupili ostatke - dvanaest korpi.
18Kad se jednom nasamo molio, učenici su se skupili oko njega i on ih je upitao: „Šta govore ljudi, ko sam ja?”
19Oni su odgovorili: „Neki kažu da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da je vaskrsnuo jedan od drevnih proroka.”
20Tada ih upita: „A vi, šta vi kažete, ko sam ja?” Petar odgovori: „Hristos Božji.”
21Tada im je strogo zapovedio da to nikome ne govore.
22I rekao je: „Sin čovečiji mora mnogo da pretrpi i da bude odbačen od starešina, svešteničkih glavara i književnika, da bude ubijen i da treći dan vaskrsne.”
23Zatim se obratio svima: „Ako neko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe, neka uzme svoj krst, neka ga nosi svaki dan i neka ide za mnom.
24Jer ko hoće da spase svoj život, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasti.
25Zaista, šta vredi čoveku da dobije ceo svet, a izgubi samog sebe ili sebi naudi?
26Jer ko se postidi mene i mojih reči, njega će se i Sin čovečiji postideti kad dođe u svojoj slavi i u slavi Oca i svetih anđela.
27Zaista, kažem vam, neki od onih koji ovde stoje neće okusiti smrt dok ne vide Božje carstvo.”
28Otprilike osam dana posle ovih reči, poveo je sa sobom Petra, Jovana i Jakova i popeo se na goru da se moli.
29Dok se molio, promenio se izgled njegovog lica, a odeća mu je postala blistavo bela.
30I dva čoveka su razgovarala s njim, a to su bili Mojsije i Ilija.
31Pojavili su se u slavi i govorili o njegovom odlasku koji će se dogoditi u Jerusalimu.
32A Petra i one koji su bili s njim savladao je san. Kad su se probudili, videli su njegovu slavu i dva čoveka kako stoje s njim.
33I dok su ovi odlazili od njega, Petar je, ne znajući šta govori, rekao Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovde. Zato podignimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.”
34Dok je to govorio, stvorio se oblak i zaklonio ih. Kad su ušli u oblak, uplašili su se.
35A iz oblaka je došao glas: „Ovo je moj dragi Sin. Njega slušajte.”
36Kad se začuo taj glas, Isus se našao sam. A učenici su ćutali i tih dana nikome nisu govorili šta su videli.
37Kad su sutradan sišli s gore, sreo ga je silan narod.
38Jedan čovek iz naroda je povikao: „Učitelju, molim te, pogledaj mog sina, jer mi je jedinac!
39Duh ga spopadne i on odjednom počne da viče, baca ga u grč tako da zapeni i jedva ode od njega kad ga izmuči.
40Molio sam tvoje učenike da ga isteraju, ali nisu mogli.”
41A Isus je rekao: „O bezverni i izopačeni naraštaju! Dokle moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svog sina.”
42Ali dok je dečak prilazio, demon ga je tresnuo o zemlju i bacio u snažan grč. Isus je prekorio nečistog duha i izlečio dečaka i predao ga njegovom ocu.
43I svi su bili zapanjeni zbog Božje veličanstvene moći. Dok su se svi čudili svemu što je činio, rekao je svojim učenicima:
44„Zapamtite dobro ove reči: ‘Sin čovečiji biće predat u ruke ljudima’.”
45Ali oni i dalje nisu razumeli te reči. Njihovo značenje bilo im je sakriveno i nisu mogli razumeti, a bojali su se da ga pitaju o tome.
46Onda su počeli da razmišljaju o tome ko bi od njih mogao biti najveći.
47Isus je znao o čemu razmišljaju u svom srcu, pa je uzeo dete, stavio ga pored sebe
48i rekao im: „Ko prima ovo dete u moje ime, prima i mene, a ko prima mene, prima i onoga koji me je poslao. Jer ko se među svima vama ponaša kao manji, taj je veliki.”
49Jovan je na to rekao: „Učitelju, videli smo kako jedan čovek isteruje demone u tvoje ime, pa smo mu branili, jer ne ide s nama.”
50A Isus mu je rekao: „Ne branite mu, jer ko nije protiv vas, za vas je.”
51Kako se približavalo vreme da bude uznesen, Isus je odlučno krenuo u Jerusalim.
52Poslao je glasnike pred sobom. Oni su otišli i ušli u jedno samarićansko selo da mu tamo sve pripreme.
53Ali tamo ga nisu primili jer je išao u Jerusalim.
54Kad su to videli učenici Jakov i Jovan, rekli su: „Gospode, hoćeš li da kažemo da vatra siđe s neba i da ih uništi?”
55A on se okrenu i prekori ih.
56I tako su otišli u drugo selo.
57Dok su išli putem, neko mu je rekao: „Ići ću za tobom kud god pođeš.”
58A Isus mu reče: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju gnezda, a Sin čovečiji nema gde da spusti glavu.”
59Nekom drugom je rekao: „Pođi za mnom.” A čovek mu reče: „Dozvoli mi da prvo odem i sahranim svog oca.”
60Isus mu reče: „Pusti neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj Božje carstvo.”
61A jedan drugi reče: „Ići ću za tobom, Gospode, ali prvo mi dozvoli da se pozdravim sa svojim ukućanima.”
62Isus mu reče: „Niko ko stavi ruku na plug pa se osvrće na ono što je iza, nije spreman za Božje carstvo.”