Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
10
1Posle toga Gospod je odredio još sedamdeset drugih i poslao ih po dvojicu pred sobom u svaki grad i mesto u koje je i sam nameravao da dođe.
2I rekao im je: „Žetva je zaista velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike na svoju žetvu.
3Idite! Evo, šaljem vas kao jaganjce među vukove.
4Ne nosite kesu za novac, ni torbu, ni sandale i putem nikoga nadugačko ne pozdravljajte kako je to običaj.
5U koju god kuću uđete, prvo recite: ‘Mir ovoj kući!’
6I ako tamo bude prijatelj mira, vaš mir će ostati na njemu. A ako ne bude, vratiće se vama.
7Zato ostanite u toj kući i jedite i pijte ono što vam se ponudi, jer je radnik dostojan svoje plate. Ne prelazite iz kuće u kuću.
8U koji god grad uđete pa vas prime, jedite ono što se iznese pred vas
9i lečite bolesne u njemu. Govorite im: ‘Približilo vam se Božje carstvo.’
10Ali u koji god grad uđete pa vas ne prime, izađite na njegove ulice i recite:
11‘Otresamo s nogu svojih i prašinu vašeg grada za svedočanstvo protiv vas. Ali znajte ovo: Približilo se Božje carstvo.’
12Kažem vam da će u onaj dan lakše biti Sodomu nego tom gradu.
13Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su se čuda koja su se dogodila u vama dogodila u Tiru i Sidonu, već bi se odavno pokajali sedeći u kostreti i pepelu.
14Zato će Tiru i Sidonu biti lakše na sudu nego vama.
15A ti, Kapernaume, zar ćeš se do neba uzvisiti? U grob ćeš pasti!
16Ko sluša vas, sluša i mene. Ko odbacuje vas, odbacuje i mene. A ko odbacuje mene, odbacuje i onoga koji me je poslao.”
17Zatim su se sedamdesetorica vratila radosna, govoreći: „Gospode, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo tvojim imenom.”
18A on im je rekao: „Gledao sam Sotonu kako je kao munja pao s neba.
19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i škorpijama i da nadvladate svu neprijateljsku silu, i ništa vam neće nauditi.
20Ali ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što je vaše ime zapisano na nebesima.”
21U taj čas Sveti Duh je ispunio Isusa radošću i on je rekao: „Hvalim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio si maloj deci. Da, Oče, jer ti si hteo da tako bude.
22Sve mi je predao moj Otac. Niko ne zna ko je Sin, osim Oca, i niko ne zna ko je Otac, osim Sina i onoga kome Sin hoće da ga otkrije.”
23Tada se okrenuo učenicima i nasamo im rekao: „Srećne su oči koje gledaju ono što vi gledate.
24Jer kažem vam, mnogi proroci i carevi želeli su da vide to što vi gledate, ali nisu videli, i da čuju to što vi čujete, ali nisu čuli.”
25Jedan čovek, poznavalac Zakona, ustao je i u nameri da ga iskuša upitao ga je: „Učitelju, šta treba da radim da bih nasledio večni život?”
26On mu reče: „Šta je napisano u Zakonu? Šta tamo čitaš?”
27Čovek mu odgovori: „Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom i svim svojim umom, i svog bližnjeg kao samog sebe.”
28Isus mu na to reče: „Tačno si odgovorio. ‘Čini to i dobićeš život’.”
29A čovek je želeo da se pokaže pravednim, pa je rekao: „A ko je moj bližnji?”
30Isus na to reče: „Jedan čovek je silazio iz Jerusalima u Jerihon i pao u ruke razbojnicima, koji su ga svukli i pretukli i otišli ostavivši ga polumrtvog.
31Tim putem je slučajno silazio jedan sveštenik, ali kad ga je video prešao je na drugu stranu.
32Isto tako i Levit, kad ga je video prolazeći tuda, prešao je na drugu stranu.
33A i jedan Samarićanin je prolazeći tim putem došao do njega, i kad ga je video, sažalio se.
34On mu je prišao i previo mu rane, zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga je stavio na svoju životinju i doveo ga u gostionicu i pobrinuo se za njega.
35Sutradan je izvadio dva denara, dao ih gostioničaru i rekao: ‘Pobrini se za njega, i ako potrošiš više od ovoga, platiću ti kad se vratim.’
36Šta misliš, koji je od ove trojice bio bližnji čoveku koji je pao u ruke razbojnicima?”
37On je odgovorio: „Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” Tada mu je Isus rekao: „Idi pa i ti čini tako.”
38Dok su tako putovali, ušao je u jedno selo. Tamo ga je jedna žena koja se zvala Marta primila u kuću.
39Ta žena je imala sestru koja se zvala Marija. Ona je sela kod Gospodovih nogu i slušala njegove reči.
40Marta je bila zaokupljena posluživanjem. Zato je prišla i rekla: „Gospode, zar ne mariš što me je sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne.”
41Gospod joj je na to rekao: „Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš oko mnogo toga,
42a malo toga je potrebno ili samo jedno. Marija je izabrala bolji deo, koji joj se neće oduzeti.”