Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
7
1Kad je sve to rekao narodu koji ga je slušao, ušao je u Kapernaum.
2Jedan stotnik je imao bolesnog slugu, koji samo što nije umro, a bio mu je drag.
3Kad je čuo za Isusa, poslao je k njemu judejske starešine da ga zamole da dođe i da mu izleči slugu.
4Oni su došli kod Isusa i usrdno ga zamolili: „Zaslužuje da mu to učiniš,
5jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.”
6Tada je Isus pošao s njima. Kad je bio nedaleko od kuće, stotnik je već poslao prijatelje da mu kažu: „Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7Zato sebe nisam smatrao dostojnim da dođem k tebi. Nego reci reč da ozdravi moj sluga.
8Jer i ja imam svoje pretpostavljene, a imam i vojnike koji su mi podređeni, pa jednom kažem: ‘Idi!’ i on ode, a drugom: ‘Dođi!’ i on dođe, i svom sluzi: ‘Uradi to!’ i on uradi.”
9Kad je Isus to čuo, zadivio mu se, pa se okrenuo narodu koji je išao za njim i rekao: „Kažem vam, ni u Izraelu nisam našao tako veliku veru.”
10Kad su se oni koji su bili poslati vratili kući, našli su slugu zdravog.
11Nedugo zatim, uputio se u grad koji se zove Nain, a s njim su išli njegovi učenici i mnoštvo ljudi.
12Kad se približio gradskim vratima, iznosili su mrtvaca, jedinca u majke, koja je bila udovica. S njom je bilo i mnogo ljudi iz grada.
13Kad ju je Gospod ugledao, sažalio se na nju i rekao joj: „Ne plači.”
14Zatim je prišao i dotakao nosila. Oni koji su ih nosili stali su, a on je rekao: „Mladiću, tebi govorim, ustani!”
15I mrtvac je seo i progovorio, i Isus ga je dao njegovoj majci.
16Sve je obuzeo strah i slavili su Boga, govoreći: „Veliki je prorok podignut među nama” i „Bog se smilovao svom narodu.”
17Vest o tome što je učinio proširila se po svoj Judeji i okolini.
18Jovanovi učenici su izvestili Jovana o svemu ovome.
19Zato je Jovan pozvao dvojicu svojih učenika i poslao ih Gospodu da ga pitaju: „Jesi li ti onaj koji treba da dođe ili da čekamo drugoga?”
20Kad su ti ljudi došli k njemu, rekli su: „Jovan Krstitelj nas je poslao k tebi da te pitamo: ‘Jesi li ti onaj koji treba da dođe ili da čekamo drugoga?’ ”
21A on je tog časa mnoge izlečio od nemoći, teških bolesti i zlih duhova i mnogim slepim ljudima podario vid.
22Zato je odgovorio toj dvojici: „Idite, javite Jovanu šta ste videli i čuli: Slepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se objavljuje dobra vest.
23Srećan je onaj ko se zbog mene ne pokoleba u veri.”
24Kad su Jovanovi glasnici otišli, počeo je narodu da govori o Jovanu: „Šta ste izašli da gledate u pustinji? Trsku koju ljulja vetar?
25Šta ste onda izašli da vidite? Čoveka obučenog u raskošne haljine? Pa, oni koji nose divnu odeću i žive u raskoši nalaze se u carskim dvorima.
26Šta ste onda izašli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, i mnogo više od proroka.
27To je onaj za koga je pisano: ‘Evo, ja šaljem svog glasnika pred tvojim licem, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.’
28Kažem vam, među rođenima od žene niko nije veći od Jovana, ali ko je najmanji u Božjem carstvu, veći je od njega.”
29A svi ljudi i poreznici, kad su to čuli, priznali su da je Bog pravedan. To su bili oni koji su se krstili Jovanovim krštenjem.
30A fariseji i poznavaoci zakona odbacili su ono što je Bog naumio s njima, jer nisu hteli da ih Jovan krsti.
31„S kim, dakle, da uporedim ljude ovog naraštaja? Kome su slični?
32Slični su deci koja sede na trgu i međusobno se dovikuju: ‘Svirali smo vam frulu, ali niste igrali. Naricali smo, ali niste plakali.’
33Jer došao je Jovan Krstitelj, koji nije jeo hleb niti pio mlado vino, a vi govorite: ‘Demon je u njemu.’
34Došao je Sin čovečiji, koji jede i pije, a vi govorite: ‘Gle izjelice i pijanice, prijatelja poreznika i grešnika!’
35Ipak, mudrost opravdavaju sva njena deca.”
36Jedan farisej ga je molio da ruča s njim. Zato je on ušao u farisejevu kuću i zauzeo mesto za stolom.
37I jedna žena koja je u gradu bila poznata kao grešnica saznala je da je on na obroku u farisejevoj kući, pa je donela bočicu mirisnog ulja,
38smestila se kod njegovih nogu i sva uplakana počela da mu kvasi noge suzama i da ih briše svojom kosom. Ljubila mu je noge i mazala ih mirisnim uljem.
39Kad je to video farisej koji ga je pozvao, pomislio je u sebi: „Da je ovaj čovek prorok, znao bi ko je ova žena koja ga dotiče i kakva je, da je grešnica.”
40A Isus mu je rekao: „Simone, imam nešto da ti kažem.” A on reče: „Učitelju, kaži!”
41„Dva čoveka su bila dužna nekom zajmodavcu. Jedan mu je dugovao petsto denara, a drugi pedeset.
42Kako nisu mogli da vrate dug, on je spremno oprostio obojici. Dakle, koji će ga od njih više voleti?”
43Simon odgovori: „Verovatno onaj kome je oprostio više.” Isus mu reče: „Ispravno si prosudio.”
44I okrenuvši se prema ženi, reče Simonu: „Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću, i nisi mi dao vode za noge. A ova žena mi je noge oblila suzama i obrisala ih svojom kosom.
45Nisi me pozdravio poljupcem, a ova žena, otkako sam ušao, nije prestala da mi ljubi noge.
46Nisi mi namazao glavu uljem, a ova žena mi je namazala noge mirisnim uljem.
47Zbog toga, kažem ti, oprošteni su joj gresi, iako ih je mnogo, jer je mnogo ljubavi pokazala. A kome je malo oprošteno, malo ljubavi pokazuje.”
48Zatim njoj reče: „Oprošteni su ti gresi.”
49Tada su oni koji su bili s njim za stolom pomislili u sebi: „Ko je ovaj da i grehe oprašta?”
50A ženi je rekao: „Tvoja vera te je spasla. Idi s mirom.”