Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
6
1Jednog Šabata je prolazio kroz žitna polja, a njegovi učenici su kidali klasje, trljali ga rukama i jeli.
2Na to su neki od fariseja rekli: „Zašto radite ono što se na Šabat ne sme?”
3Isus im je odgovorio: „Zar nikada niste čitali šta je David učinio kad su on i njegovi ljudi ogladneli?
4Kako je ušao u Božji dom i uzeo, jeo i dao svojim ljudima hlebove koji su bili stavljeni pred Boga, koje niko ne sme da jede, već samo sveštenici?”
5Zatim im je rekao: „Sin čovečiji je Gospodar Šabata.”
6Jednog drugog Šabata ušao je u sinagogu i počeo da poučava. Tamo je bio jedan čovek kome je desna ruka bila usahla.
7Književnici i fariseji su ga posmatrali da vide hoće li lečiti na Šabat, da bi našli nešto za šta bi ga optužili.
8On je znao o čemu razmišljaju, pa je rekao čoveku sa usahlom rukom: „Ustani i stani na sredinu.” I on je ustao i stao.
9Tada im je Isus rekao: „Pitam vas: Da li se na Šabat sme činiti dobro ili činiti zlo, spasti život ili ga pogubiti?”
10Pogledao ih je sve unaokolo i čoveku rekao: „Ispruži ruku.” Čovek je to učinio, i ruka mu je opet postala zdrava.
11A oni su se razbesneli i počeli da se među sobom dogovaraju šta da urade Isusu.
12Tih dana izašao je na goru da se moli i celu noć je proveo u molitvi Bogu.
13Kad je svanulo, pozvao je svoje učenike i između njih izabrao dvanaestoricu, koje je nazvao apostolima:
14Simona koga je prozvao Petar, njegovog brata Andriju, zatim Jakova, Jovana, Filipa, Vartolomeja,
15Mateja, Tomu, Alfejevog sina Jakova, Simona zvanog „revnitelj”,
16Jakovljevog sina Judu i Judu Iskariotskog, koji ga je posle izdao.
17On je sišao s njima i zaustavio se na jednoj zaravni. Tamo je bilo veliko mnoštvo njegovih učenika i silan narod iz cele Judeje i Jerusalima i iz tirskog i sidonskog primorja. Došli su da ga čuju i da budu izlečeni od svojih bolesti.
18Čak su i oni koje su mučili nečisti duhovi bili izlečeni.
19Svi su želeli da ga dotaknu, jer je iz njega izlazila sila i sve ih lečila.
20On je podigao oči prema svojim učenicima i rekao: „Blago vama koji ste siromašni, jer je vaše carstvo Božje.
21Blago vama koji sada gladujete, jer ćete se nasititi. Blago vama koji sada plačete, jer ćete se smejati.
22Blago vama kad vas ljudi mrze i kad vas odbacuju i vređaju i kad vaše ime smatraju zlim zbog Sina čovečijeg.
23Radujte se u taj dan i kličite, jer je velika vaša nagrada na nebu. Jer su to isto njihovi praočevi činili prorocima.
24Ali teško vama, bogati, jer već imate svoju utehu.
25Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati. Teško vama koji se sada smejete, jer ćete tugovati i plakati.
26Teško vama kad svi ljudi dobro govore o vama, jer su to isto njihovi praočevi činili lažnim prorocima.
27Ali vama koji slušate kažem: ‘Volite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28blagosiljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas vređaju.
29Onome ko te udari po jednom obrazu, okreni i drugi, i onome ko ti uzima gornju haljinu ne uskrati ni donju.
30Daj svakome ko od tebe traži, i od onoga ko ti uzima ne traži svoje nazad.
31Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima.
32Ako volite one koji vas vole, kakvu zaslugu imate? Jer i grešnici vole one koji njih vole.
33I ako činite dobro onima koji vama čine dobro, kakvu zaslugu imate? I grešnici čine to isto.
34Ako pozajmljujete bez kamate onima od kojih se nadate da će vam vratiti, kakvu zaslugu imate? I grešnici pozajmljuju bez kamate grešnicima da bi im se isto toliko vratilo.
35Nego volite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte bez kamate ne nadajući se ničemu, pa će vaša nagrada biti velika i bićete sinovi Svevišnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima.
36Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan.
37Ne sudite, i neće vam se suditi. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i biće vam oprošteno.
38Dajte, i daće vam se. Sipaće vam u krilo dobru meru, nabijenu, istresenu i prepunu. Jer kakvom merom merite, takvom će vam se meriti’.”
39Tada im je ispričao i jedno poređenje: „Može li slep voditi slepog? Zar neće obojica upasti u jamu?
40Učenik nije iznad svog učitelja, nego će svako ko je potpuno poučen biti poput svog učitelja.
41Zašto onda vidiš trun u oku svog brata, a ne primećuješ balvan u svom oku?
42Kako možeš reći svom bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim trun koji ti je u oku’, a sam ne vidiš balvan u svom oku? Licemeru! Izvadi prvo gredu iz svog oka, pa ćeš onda jasno videti kako da izvadiš trun koji je u oku tvog brata.
43Jer nema dobrog drveta koje donosi bezvredan plod, a nema ni lošeg drveta koje donosi dobar plod.
44Jer se svako drvo poznaje po svom plodu. Ne beru se smokve s trnja, niti se grožđe bere s trnovitog grma.
45Dobar čovek iznosi dobro iz dobre riznice svog srca, a zao čovek iznosi zlo iz svoje zle riznice, jer njegova usta govore ono čega mu je srce puno.
46Zašto me, dakle, zovete: ‘Gospode, Gospode’, a ne radite ono što govorim?
47Reći ću vam kome je sličan svako ko dolazi k meni i čuje moje reči i izvršava ih:
48On je kao čovek koji je gradio kuću i kopao duboko i postavio temelj na steni. Kad je naišla poplava, bujica je navalila na tu kuću, ali nije mogla da je uzdrma, jer je bila dobro sagrađena.
49A onaj ko čuje, ali ih ne izvršava, sličan je čoveku koji je sagradio kuću na zemlji, bez temelja. Bujica je navalila na kuću i ona se odmah srušila i sasvim se raspala.”